Prolaziti zemljom čineći dobro


Isusov životopis, u jednoj jedinoj rečenici, dao nam je apostol Petar u svojoj propovijedi u kući obraćenika Kornelija u Cezareji, a zapisao evanđelist Luka u Djelima apostolskim...

Piše: Anto Orlovac

Najkraći Isusov životopis, u jednoj jedinoj rečenici, dao nam je apostol Petar u svojoj propovijedi u kući obraćenika Kornelija u Cezareji, a zapisao evanđelist Luka u Djelima apostolskim: „Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj 10,37-38). Sve bitno tu je rečeno o Njemu.

Gdje se to događalo? – Po svoj Judeji, počevši od Galileje. Počeo je na sjeveru Izraela, u Galileji, pretvaranjem vode u vino u Kani Galilejskoj, kako bi one mladence spasio od neprilike, a završio na jugu, na golgotskom brežuljku iznad Jeruzalema u Judeji, kada je raskajanom razbojniku na križu obećao da će još istoga dana biti s njime u raju.

Kada se to događalo? – Nakon krštenja koje je propovijedao Ivan Krstitelj, a tada je Isusu bilo oko 30 godina. Lik Ivana Krstitelja bio je svakom Izraelcu dobro poznat i jako su ga poštovali.

Tko su akteri zbivanja? – Bog Otac, Duh Sveti, Isus iz Nazareta: Isusa Bog pomazuje Duhom Svetim i snagom, kao što su se pomazivali židovski kraljevi na početku svoje službe. To znači da mu time povjerava životnu zadaću, a ujedno mu daje snagu koju će itekako trebati, osobito za vrijeme muke kada se osjećao napuštenim i od Boga i od svojih prijatelja.

Što je to Isus činio? – Dvije stvari. Prva je: prošao je zemljom čineći dobro. Cijeli svoj život činio je Isus samo i jedino dobro. Zlo je pred njim uzmicalo. Može li se kraće i bolje prikazati – i uložiti – jedan život? Mi ljudi također želimo dobro i trudimo se oko njega, ali smo skloni i zlu, pa nerijetko hramamo na obje strane. Kod Isusa te nestalnosti nema, nego samo dobro. Blago onomu za koga se na kraju mogne kazati da je u životu činio samo dobro. Sjećam se dobro jednog bistrog starca, kojega sam još poodavno kao župnik, dok je bio na samrti opremio svetim sakramentima. On mi je – svjestan da mu se bliži kraj – smireno rekao: „Velečasni, zbog mene nikada nitko u mom životu nije zaplakao!“ Zar može ljepše? Zadivio sam se njegovim riječima i zapamtio ih.

Drugo što je Isus činio povezano je s prvim: ozdravljao je sve kojima bijaše ovladao đavao. Nije tu riječ samo o „klasičnom“ egzorcizmu, izgonu zloduha, iako je Isus i to u više slučajeva činio; riječ je o oslobađanju svih koji su pali pod đavolski utjecaj, pod moć Zloga, u grijehe i zlo kojih se nisu mogli sami osloboditi. Pod moć Zloga dospije onaj koji upadne u neku ovisnost: bila to droga, alkohol, razvrat, mržnja, očaj ili besmisao života. Onaj tko čini dobro, suzbija zlo.

Kako je to Isus mogao tako dosljedno činiti? Mogao je jer je na njemu bila snaga Duha Svetoga i što je Bog bio s njime. Nikada se nije ni za mrvicu udaljio od volje nebeskoga Oca, nego ju je izvršio sve do gorčine muke i napuštenosti, posve nepokolebljivo i vjerno. Bog je trajno bio s Njime, čak i onda kad se On osjećao napuštenim i ostavljenim. Slično su iskustvo napuštenosti imali brojni sveci mističari: eno sv. Majka Terezija, čak je više desetljeća živjela u duhovnoj tami, osjećaju posvemašnje napuštenosti od Boga, ali se nikada nije udaljila od Njega. Sve je izdržala i čak nije dala da to itko primijeti. Bog Otac nije napuštao Isusa, Isus nije napuštao Oca.

Dobro je ovo Isusovo iskustvo na početku ove nove crkvene godine iskoristiti kao uzorak za sretan i ispunjen život. I mi možemo prolaziti zemljom čineći dobro i boreći se uspješno protiv zla. Samo trebamo, poput Isusa, biti trajno s Bogom i dopustiti da Bog bude s nama i jača nas snagom svoga Svetoga Duha!