Propala proizvodnja radosti


Proizvodnja radosti ne ide nam nešto od ruke. Proizvodimo toliko zabava i stimulansa za sreću, ali nam radost bježi iz ruku. Štoviše, što se više trudimo, to nam se ona više skriva.

Nakon jakih zabava, slušajmo vijesti, još je više paleža, sudara, tučnjava i tako redom. Pa nije valjda da sretni i zadovoljni ljudi imaju potrebu izazivati tučnjave, razbijati izloge, paliti kontejnere i tomu slično?

Krist nam je poželio da naša radost bude potpuna. Pročitati Njegove riječi u petnaestom poglavlju Ivanova evanđelja: „To sam vam govorio da vaša radost bude potpuna!“ Odmah nakon tih riječi dodaje svoju jedinu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ A nakon toga kaže: „Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti svoj život za prijatelje svoje!“Preklapajući ove tri rečenice, lako zaključujemo da puna radost dolazi iz ljubavi u kojoj se polaže život za druge!

Očito da radost ne izvire iz mnogo zabave, igre, raznih stimulansa, nego iz odricanja od života. Očito je da je sam naš život prepreka radosti. Jedan psalam kaže: „Ljubav je tvoja bolja od života! Tko traži život, taj će ga izgubiti! A tko izgubi svoj život, poradi Mene, taj će ga naći!“

Gornje rečenice iz Ivanova evanđelja slušamo u uskrsnom vremenu pa nam to sugerira da je radost, puna radost, moguća samo nakon smrti i uskrsnuća. Potrebno je da život nestane, umre, zaniječe se i nakon toga uskrsne, preobrazi se, ustane, pa tek tada može biti pun radosti. Život koji ne umre jede samoga sebe. A time guta i radost. I tako se vrti spirala koja vuče u sve veću i veću žalost. Ta spirala vodi u potpunu žalost. Broj oduzimanja vlastitoga života vrtoglavo raste!

Polaganje života doziva nam pred oči sliku polaganja u kapsel, polaganja na odar, polaganja u grob ili polaganja na križ. Tko je gledao film Pasija, može se prisjetiti časa kada je Krist bio položen na drvo križa. Nije se opirao. Položio je svoj život za svoje prijatelje. I treći dan je uskrsnuo. Sada je pun radosti. I sada puni radošću one koji vjeruju u Njegovo polaganje i u Njegovo uskrsnuće.

Ako je zakazala naša proizvodnja radosti, Njegova, očito, funkcionira. Imamo za to bezbroj tihih svjedoka, kao što svakodnevno slušamo bučne vijesti o događajima nakon propale vlastite proizvodnje radosti.

Mi smo šupljikava bića i radost u nas ulazi na razne načine. Jedan dio ulazi kroz oči. Dugi kroz kožu. Dodir. Ali najviše radosti ulazi kroz uši. „To sam vam govorio da vaša radost bude potpuna.“ Slušaj, slušaj i vjeruj! U toj vjeri polaži svoj život!

Tko ima uši, neka čuje!

Bazilije M.