Prvi i jedini dan


Za prvu kršćansku zajednicu uskrsnuće Isusovo je bilo ne samo prvi dan u tjednu, nego je postalo prvi i jedincati dan povijesti spasenja, najvažniji blagdan i spomen-dan za sve naraštaje dovijeka.

Piše: Ivan Bodrožić, Katolički tjednik

To je bio dan posvemašnjeg oslobođenja iz ropstva svijeta, zla i grijeha, kada se Boga časti bez staroga kvasca zloće, a u novosti života. Uskrsnuće Gospodinovo je preokrenulo svu uobičajenu praksu promatranja vremena i povijesti nametnuvši se svojom izuzetnom snagom i porukom, a ne samo zato što je slučajno kronološki bio prvi dan tjedna. Uskrs je stoga dan kada nas Bog obdaruje životom, dan darovan kao dar slobode, života i ljubavi, a ne kao zakonska obvezu. Ovo je dan bez kojega  jednostavno ne možemo biti ljudi, jer je ovaj dan i dan preporođenja i stvaranja novoga čovjeka, kao i spomen-dan Božje ljubavi i dobrote.

Zato je neophodno ovaj dan utisnuti u srce i dušu kao početak i smisao života. Tim prvim danom – danom Kristova uskrsnuća neophodno je obilježiti cijelu svoju povijest, ali i svakodnevni ritam života. Uskrsnuće Kristova oslobađa nas iz ropstva grijeha i služenja božanstvima ovoga svijeta, poput onih što bijahu u Egiptu, a koja čovjeka drže u pokornosti zemaljskim dobrima i težnjama koja onečišćuju dušu. Ispravno slavimo Uskrs samo onda ako Kristovo uskrsnuće usadimo duboko u dušu i ljubomorno ga čuvamo cjelovitim kao najveći Božji dar i od njega živimo za vječno spasenje. Istinski doživljavamo Uskrs samo ako s Kristom iz staroga prelazimo u novi život, ako iz staroga dana ovoga svijeta punog tame i grijeha, prelazimo novi dan Kristova svjetla u kojem nam sjaji sunce božanskog života, te sviraju trublje pobjede nad zlom i smrću. Kristovo uskrsnuće je stoga vapaj i poziv da prepoznamo dan kojim nas je Krist obdario i da po njemu živimo kao djeca svjetla i djeca dana. Ovo je dan koji više nema zalaska u našoj ljudskoj povijesti, jer Božje svjetlo koje nam je zasjalo Kristovim uskrsnućem ništa više ne može ukloniti s našega obzorja.

Uskrs je zato prvi i jedini dan kojim su položeni temelji novoga čovječanstva na kojima se može graditi novi čovjek i nova obitelj, novi narod i novo društvo. Uskrsnuće Kristovo je stoga poziv da gradimo u svojoj duši i svojim obiteljima čvrst stav prema svetosti tog dana prvoga u tjednu koji nam je Bog dao za izgradnju nama, našim životima i našim obiteljima. Na tom temelju gradimo svakoga tjedna, to jest ugrađujemo se u Božji hram i nadograđujemo svoje čovještvo do njegove punine. Zato je uskrsnuće najvažnija škola života, u kojoj otkrivamo da smrti više nema, već samo život i uskrsnuće. S uskrsnućem naš dan se pretvara u vječnost radosti i slobode, svjetla i ljubavi, te ovaj prvi dan u tjednu postaje jedini istinski dan za koji se i po kojem se isplati živjeti.