Raskalašeni patuljci


Ne može se istinski radovati i veseliti onaj tko je odrastao po godinama i stasu, a u duši je ostao patuljak. Takav se samo može prepustiti pijanstvu, razuzdanosti, razvratnosti i tomu slično.

Nekomu se može nametnuti misao da je kršćanstvo otužno i preozbiljno. Poželjno je da taj pročita sve dijelove evanđelja koji govore o gozbama. Kada je ono predobri otac pripravio gozbu svome posrnulome sinu, sve je odjekivalo od pjesme i plesa. A kako je moguće biti namušen, sjetan i ujedno sudjelovati na preobilnoj gozbi punoj pjesme, plesa i zabave? Ono što je kršćanstvu strano jest – raskalašenost, razuzdanost, bakanalije. (Povjesničari kažu da su starogrčke bakanalije bile pune i ljudske krvi!)

U Lukinu evanđelju nailazimo na prispodobu o velikoj večeri. „Jedan kralj priredi veliku večeru za svoga sina…“Uzvanici su svi odreda odbili sudjelovati na njoj. Svi su ostali u nekim svojim mučnim poslovima i sitnim svjetovima. Daljnji tekst tumači o čemu je riječ. Ostali su privezani uz majku, kuću, braću i sestre i sam svoj život. To je istinska tuga. Nema gozbe radosti za onoga tko ostaje privezan (bolesna bliskost) za svoju majku, svoga oca, braću i sestre i svoje planove. Taj je osuđen na vremenitu i vječnu muku i mučninu.

Ne može se istinski radovati i veseliti onaj tko je odrastao po godinama i stasu, a u duši je ostao patuljak. Takav se samo može prepustiti pijanstvu, razuzdanosti, razvratnosti i tomu slično. Zato je današnji svijet pun ludih i mračnih zabava, a tako su rijetke one uzvišene, pune, sočne, dobre i vedre gozbe. Patuljku u duši trebaju stimulansi da bi se opustio i razveselio. Potreban mu je umjetan rast. Potrebno mu je pretjerivanje svake vrste da bi istaknuo svoju veličinu i svoj značaj. Mala posudica njegove duše potrebna je jakih i žestokih doza da bi nadoknadila ono što inače ulazi u veliku i široku i duboku posudu.

I danas ih je malo koji se odazivaju na kraljevsku veliku večeru i zato buja industrija stimulansa svih vrsta. Hoće se proizvesti veselje koje bi bilo bijeg. A tko je ikada vidio bjegunca nasmijana? Je li moguće bježati od neke nemani, neke zvijeri, i pucati od zadovoljstva i sreće? Postoji gozba kao poziv, i gozba kao bijeg.

Tko ne „mrzi“ svoga oca i svoju majku, svoju kuću i svoje sestre i svoju braću i tko ne „mrzi“ sam svoj život ne može se radovati u Gospodinu, uživati na gozbi koja je poziv. Ne može uživati u slobodi djeteta Božjega. U miru kojeg ne daje ovaj svijet. U potpunoj besplatnosti. Onaj posrnuli (pa podignuti) sin je morao sve potrošiti na raskalašene zabave jer se nije radovao u Bogu (Ocu). Kada se odrekao samoga sebe (došao k sebi!), onda je iskusio pravu radost. Dočekala ga je haljina najljepša i tele ugojeno. Gle čuda: Otac je Kralj! Daleki (kralj) je tako blizak (otac). A nema pravoga uživanja i pravog veselja bez prave bliskosti.  Zdrave. Zrele. Normalne. Vedre. Sočne.

Bazilije M.