Riječ za život

Riječ za život: Uzmite uzimam


Mi smo puni zahtjeva i to preslikavamo na Boga. Mi zahtijevamo da nam On nešto čini, a isto to činimo i prema ljudima.

Piše: Bazilije M.

U odnosu prema Njemu i prema bližnjima kod nas je temeljena crta – traženje! Od tog užasa može nas spasiti jedino uzimanje onoga što nam je ponuđeno.

Teško nas napušta osjećaj da je Bog zahtjevan i da uvijek nešto od nas traži i očekuje. Možda nam se taj osjećaj (slutnja) nametnuo jer i ljudi stalno od nas nešto traže. Roditelji su puni očekivanja. Mladi jedni prema drugima. Bračni parovi jedni prema drugima. Djeca su puna zahtjeva. Poslodavci. Mušterije. I sve tako redom.

Taj osjećaj je poguban i oduzima nam temeljnu radost postojanja. Ljudi zahtijevaju i što se tu može? Što se tiče Boga – možemo se zaustaviti na onomu što je nama središnje. U samoj srži kršćanskom života je euharistija. Ona je vrhunac kršćanske inicijacije. Sve se vrti oko euharistije. Mise. A u središtu euharistije je pretvorba. A srce pretvorbe su one riječi: „Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte! Ovo je moja krv!“I Tijelo i Krv se predaju za nas.

Tako, Božji, Kristov, odnos prema nama sržno je usmjeren na davanje, a ne na traženje. On se lomi i izlijeva za nas bez ikakve računice. Tako je bilo i povijesno. Kada se Tijelo razlomilo na križu i Krv prolila nije bilo na vidiku nikakvog uzvrata. Bilo je to čisto davanje. Predavanje. I takvo ostaje do kraja. U tom činu otkivamo najdublju Božju srž. Bog nije ono što mi mislimo ili slutimo da jest, nego ono što činjenično jest. Euharistija je tvarna činjenica. Lišena je slutnje. I On je tu stvarno. Događajno.

 Ono što spada na nas jest da uzmemo! „Uzmite!“ – „Uzimam!“ „Amen! Vjerujem! To jest!“

Stvar je izokrenuta. Mi smo puni zahtjeva i to preslikavamo na Boga. Mi zahtijevamo da nam On nešto čini, a isto to činimo i prema ljudima. U odnosu prema Njemu i prema bližnjima kod nas je temeljena crta – traženje! Od tog užasa može nas spasiti jedino uzimanje onoga što nam je ponuđeno. Uzimanje Tijela i Krvi mijenja temeljno moju ljudsku narav. Pretvara je od zahtjevne u darovnu. „Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ima život u sebi!“Ne traži život od nečega izvana. Ima izvor života u sebi. može ga neiscrpno davati. A kada ja postajem darovan tada me prestaje mučiti i tuđe zahtijevanje.

Za neka se ljude kaže da čupaju. Ne može im se pripraviti posla. Ne može im se dati toliko zadataka koliko bi oni rješavali. Sve im je malo. Tako je i s čovjekom u kojem prevladava davanje. Ne može se od njega toliko zahtijevati koliko bi on mogao i želio dati. Takav, jedino takav, doživljava radost postojanja.

Sv. Pavao je rekao da nam Bog daje više nego što mi možemo željeti i zamisliti. To se stalno kuša u euharistiji uzimajući Tijelo i Krv. Kruh i Vino. Darove. Tvarne darove. Mjerljive. Opipljive. Stvarne. Deiluzorne.