Ruke


On je, prepušten ljudskim rukama, molio: „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!“ Izgledalo je da i Otac pere ruke od Njega. Nebesa se nisu razdrla. Ostala su nepokretna. Tri je dana sve stajalo mrtvo i nepomično. A onda su se spustile Očeve ruke na Njegovo mrtvo tijelo (ruke) i uskrisile ga.

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Bazilije M.

Naš književnik Ranko Marinković napisao je pripovijetku Ruke. Proučava se u školi.

Jedne su ga ruke vezale. Druge su ga ruke pljuskale. Jedne su ga ruke bičevale. Jedne su ga ruke gurale. Jedne su mu nabijale trnovu krunu. Jedne su se ruke prale od Njegove sudbine. Jedne su ga ruke svlačile. Jedne su bacale kocku za Njegovu haljinu. Jedne su ruke pribijale Njegove ruke. Jedne su ruke mahale. Jedne su mu kopljem probijale bok. Jedne su ga spuštale u grob. Jedne su ruke navlačile kamen na grobna vrata.

A On je, prepušten ljudskim rukama, molio: „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!“ Izgledalo je da i Otac pere ruke od Njega. Nebesa se nisu razdrla. Ostala su nepokretna. Tri je dana sve stajalo mrtvo i nepomično. A onda su se spustile Očeve ruke na Njegovo mrtvo tijelo (ruke) i uskrisile ga.

Vratimo se na početak. Načinimo čovjeka na svoju sliku! I onda su se spustile Božje ruke i zarile u blato. Od tog su blata stvorile čovjeka. I čovjekove ruke sliče na Njegove. I sve je bilo po Božju dok čovjek nije pružio ruke i ubrao sa stabla spoznaje dobra i zla. I onda su ljudske ruke počele raditi po svome. Po zlu. Jedne su ruke uzele stijenu i ubile brata. Druge su se latile koplja. Jedne su ruke rezale grla Božjim slikama. Jedne su davile. Druge bradu čupale. Jedne obarač potezale.

Tko hoće više razmišljati o povijesti ubojitih ljudskih ruku, neka pročita Rankovićeve Ruke.

A postoje i one ruke koje su nas primile. One koje nas miluju. Podižu. Hrane. Guraju naprijed. Grle. Oblikuju. Slikaju. One koje stvaraju. One koje se daju.

Očeve su ruke, u onom novom grobu (blatu), počele novo stvaranje. Sada je redoslijed obrnut. Najprije se stvara novi čovjek. Živi. Uskrsnuli. Onaj koji pruža ruke. Čovjek koji širi ruke. Čovjek čije su ruke nesposobne činiti zlo. Životvorne ruke.

Sada se i mi, ljudi ubojitih ruku, možemo, zajedno sa Sinom, staviti u Očeve ruke i pustiti se da nas nanovo stvara. Sada se i mi možemo, bez opiranja, prepustiti ubojitim ljudskim rukama i vjerovati u pobjednu snagu Očevih ruku. Sada i mi možemo donijeti pred Oca zakrvavljene ruke i moliti oproštenje, a možemo donijeti i prazne ruke (Mala Terezija) i moliti da ih On napuni.

„Oče, u ruke Tvoje predajem ruke svoje!“