Silvestrovo: „što se kaže?“


Dijete dobije dar. Ako je dijete zaboravilo, majka odmah upozorava: „A što se kaže?“ Dijete, koje je zbog stidljivosti ili možda u žaru i radosti zbog dara to u prvi mah preskočilo, odgovara ono tako slatko i simpatično: „Hvala.“ Tako se dijete odgaja i uči.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Anto Orlovac

Za dobročinstvo, za dar valja zahvaliti. Dar je izraz nečije dobrote, a pristojnost traži da se za to zahvali. Zahvalnost je ujedno i priznanje da je dar djelo nečije velikodušnosti koji nam daje nešto što nam po sebi nije dužan dati, što nam prema pravu ne pripada. Dijete koje ne bi htjelo zahvaliti smatralo bi se nezahvalnim i neodgojenim.

Ima puno i „velike djece“. Primaju darove, velike darove svakodnevno, a zaborave reći hvala ili, što je još gore, to jednostavno ne žele reći. Već su veliki, roditelja nema uz njih, a kada bi oni tu i bili i podsjetili ih na to, dobili bi odgovor: „Šuti ti, stari, tko je tebe što pitao.“

Ipak ima jedan koji na to podsjeća svakoga onoga tko njegovo upozorenje želi čuti. Ime mu je Silvestar. Umro je 335. Bio je papa 21 godinu. Svetac je Katoličke crkve. U kalendaru mu je pripalo mjesto 31. prosinca, posljednji dan svake građanske godine. On kao da nas trajno podsjeća na darove koje smo primili kroz proteklu godinu i pita: „Što se kaže?“, „Jesi li za to zahvalio?“

Pristojan čovjek poslušat će poziv i poći zahvaliti. Crkva nas poziva na zahvalnicu na Staru godinu. Kad bi svi koji su tijekom godine darove primili pošli u crkvu, ne bi bilo te crkve koja bi mogla primiti sve zainteresirane. Zapravo, nitko ne bi ni mogao ostati kod kuće. Zahvalnica bi trebala odjeknuti cijelom kuglom zemaljskom, na sve četiri strane svijeta.

Možda misliš da nemaš za što zahvaljivati. Nemaš? Jesi li siguran? Jesi li razmislio?

Živ si još, a kolikih od prošlog Silvestrova nema više među živima.

Zdrav si, barem koliko-toliko, a koliki su se protekle godine teško razboljeli, doživjeli kakvu tešku nesreću, lom, teške patnje.

Proputovao si toliko tijekom godine, a nisi imao prometne nezgode. Drugi nije bio te sreće.

Što si sve ove godine postigao i ostvario: možda zaposlenje, završio školu ili fakultet, oženio se ili udala se, dovršio kuću, imao dobar urod na polju, u voćnjaku ili u vinogradu?

Unatoč krizi i recesiji o kojoj trajno govorimo i kukamo, nije ni tebi ni tvojoj obitelji uzmanjkalo ništa baš nužno za život, iako si možda živio skromno.

Tvoja obitelj je i dalje na okupu, živi skladno, iako nitko nije bez poteškoća.

Nije nas pogodio ni tajfun, ni tsunami, niti somalijska suša i glad, iako je vruće i kod nas bilo.

Možeš nastaviti redati i razmišljati. Misliš li i dalje da nemaš za što zahvaliti?

Brate i sestro, dopusti da te i ja, kao svećenik, na kraju ove građanske godine podsjetim i upitam: „Što se kaže Bogu?“