Riječ za život

Skriveni skrivač


Onaj koji se skriva najviše štete donosi upravo skrivanjem. Promotrimo tri napasti koje je Krist imao u pustinji. U svim trima možemo vidjeti kako skriveni skrivač - napasnik, skriva bitno i naglašava sporedno.

Kada Krista napastuje da pretvori kamen u kruh, onda mu skriva činjenicu da se Njegov Otac brine za kruh. Skriva mu i činjenicu da kamen nije stvoren da postane kruh, nego za drugu svrhu. Temeljno, ispod svega on zatamnjuje ono što je srž: Božju brižnu ljubav za svoju djecu, divotu svih stvorenih stvari onakvih kakve jesu, uzvišenost trpljenja (gladovanja) kada je to potrebno za dobro drugih, i tako redom.

U drugoj napasti skriva se istina da je običan život pun divote i sjaja. Napasnik Kristu sugerira spektakl, skok s hrama pred velikim mnoštvom i izazivanje izvanredne intervencije anđela. Tim sugerira da je običan život grozan i besmislen, da se u njemu ne nalazi Bog i puni smisao. Za napasnika jedini je smisao biti velik u ljudskim očima jer Božje oči ne vrijede ništa. One su mrtve. Sve je u množini, pojedinačni život jedne osobe je za baciti. Cijela ljudska povijest ide u krivom pravcu. Svi ljudi moraju postati neki polubogovi koji, svatko po svome nahođenju, stvara vlastitu, spektakularnu, povijest.

U trećoj napasti je skriveno postojanje nebeskog kraljevstva. Napasnik Kristu sugerira posjedovanje cijeloga svijeta, svih svjetskih kraljevstava i njihova bogatstva i sjaja. Nebo ne postoji. Vječnost ne postoji. Nebeski Jeruzalem ne postoji. Divna budućnost zajedništva svetih ne postoji. Postoji samo vlast, moć, žezla, nasilje, krv, kaos, zemlja, crna zemlja. Ugrabi to i umri. Pokloni se nečastivom i poljubi ga u čmar, to je jedini smisao cijeloga života i svekolike ljudske povijesti.

Krist ga je razotkrio. Otvorio nam je oči za punu stvarnost. Otkrio nam je Sebe i Oca, po Duhu Svetomu (On ga je nagnao u pustinju). On jedini. Skriveni se jedino pred Njim pokazuje u pravom svjetlu. Čim se maknemo do Njega, skrivanja postaju djelotvorna. Naša duša, pritisnuta nevoljama, utjecajem mnoštva i izravnim došaptavanjima nečastivoga, kada ostane sama, u čas se gubi. Ne može sagledati cjelinu - uzima dio za cjelinu, reklo bi se filozofski. Tako se strovaljuje u bezdan životnoga kaosa. Bitno postaje sporedno, a sporedno bitno, i tomu nema kraja.

Objava je usmjerena na tri strane: Bog nam objavljuje Sebe i tako otkriva nas samima sebi, a usput raskrinkava i onoga koji djeluje iz tame. Ako on ostane zatamnjen i njegovo djelovanje neprobojno, sve nam je uzaludno.

Bog nam je ostavio mogućnost sumnje prema Njemu samome, a to nam omogućuje da potpuno stavimo u sumnju onoga koji se hrani našom sumnjom prema Kristu. Sumnja prema Kristu neka nestane, a sumnja prema nečastivom neka se do kraja razvije!

Bazilije M.