Slušati Riječ Božju i opsluživati je


„Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si dojio!“ (Lk 11,27), uzviknula je od radosti oduševljena žena koja je slušala Isusove riječi. O, blago majci koja te rodila!, rekao bi naš narod. A Isus uzvrati: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (r. 28).

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Anto Orlovac

A kad ono Isusu koji je poučavao okupljeni narod javiše da ga vani čekaju njegova majka i rodbina (braća), uzvrati on: „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ (Mt 12,48), i nastavi: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (r.50) .          

Dvije slične misli! U drugomu odgovoru Isus izjednačuje krvno srodstvo koje se u svim kulturama posebno cijeni s duhovnim srodstvom u kojemu ne povezuje ista krv, nego duhovne vrijednosti: Božja riječ koju oni s čežnjom slušaju, usvajaju i po njoj žive. Štoviše, toj duhovnoj vezi daje Isus prednost. Ti su mu najbliža rodbina kao što su brat i sestra. Svećenik nas često baš tako oslovljava: „Braćo i sestre.“ Ali, nije li i to postala samo fraza? Mislimo li mi da je onaj pokraj mene, bio mi simpatičan ili ne, moj brat ili sestra u punom, Isusovom, smislu riječi? Prepoznaju li nas drugi kao takve, kao braću i sestre?

U prvom odgovoru Isus kao da odbija kompliment koji ona žena uputi njegovoj majci. Malo nam je to neobično. Zar mu nije drago što hvale njegovu majku? Tko to ne bi s veseljem prihvatio i još dodao koju lijepu o svojoj majci? A Isus time upozorava da nije važno tko si nego kakav si. Možeš biti svećenik, biskup, papa, time nisi ni veći ni manji kao čovjek. Nitko ređenjem ne postaje bolji. Jednako vrijedi za one koje narod izabere, npr. za predsjednika države, sabora, vlade. Izborom on samo prima odgovornu službu, a obavlja li je on odgovorno, to ovisi o njemu kao čovjeku. Nije, dakle, najveće to što je Marija nosila Isusa u svome tijelu i rodila ga. Važnije od toga je to što sluša Božju riječ i po njoj živi. Zato je i zavrijedila biti izabrana za Isusovu majku.

A Marija je i te kako slušala: kao vjerna židovka slušala je i upijala sve što su joj roditelji govorili o vjeri, kada su čitali svitke Svetoga pisma, kada su tumačili proročanstva proroka. To je ono što je zanimalo svakoga vjernika. Ali slušala je i u skrovitosti svoga srca kada joj Bog povjerava zadatak koji nikada nitko drugi nije dobio: kada joj je poslao arkanđela Gabrijela da joj prenese Njegovu želju da bude Isusova majka. Osluškivala je, razmišljala, tražila tumačenje kako će se to zbiti, i kad je postala sigurna da se ne vara – vjerno je pristala. Slušala je Božju poruku i slijedila je!

Mi kršćani, katolici imamo crkveno Učiteljstvo koje nam je Isus postavio, imamo svećenike koji nam tumače Božju riječ, poučavaju,  propovijedaju, katehiziraju. To što govore tiče se svih vjernika. Ali Bog nam zna govoriti i ono što se tiče samo nas: primjerice kada je riječ o izboru našega zvanja, bračnog druga, životnoga puta. Nekada nas poziva i na nešto neočekivano, neobično. Eno bl. Majke Terezije: bila je uzorna redovnica u Družbi sestara loretinki, živjela svoj redovnički život, vršila svoje dužnosti. Sve je bilo u najboljem redu. A Bog ju je htio na drugom mjestu, na drugoj zadaći. Ona je znala slušati, osluškivati, moliti, razmišljati, savjetovati se, i kad je spoznala da joj to Bog govori – spremno je pošla u nešto sasvim novo, nepoznato. Nije se strašila. I učinila je velika djela milosrđa i dobrote. Cijeli svijet ju je prozvao Majkom. I Crkva je prepoznala njezinu veličinu, proglasila ju je blaženom, a evo ni dvadeset godina od njezine smrti bit će postavljena na oltar kao svetica Katoličke Crkve. A sve je zapravo tako jednostavno: valja samo slušati Božju riječ i vjerno ju obdržavati.