Riječ za život

Stepinčev i Mozartov non


Rekao je svim neprijateljima Kristovim: Non – ne! I ostao je s tim non do zadnjega daha. Njegov non je dvostruk. Ne – onima koji niječu Gospodina i non – ne – neće dati Gospodin da se razočaram. Ne napušta Gospodin pobožnike svoje. Krist – nada naša!

Stepinac nije imao neke veze s Mozartom, ali je Duh Sveti jedan

Stepinac nije imao neke veze s Mozartom, ali je Duh Sveti jedan

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Tko je slušao Mozartove skladbe, zna da on odmah počinje sa svom forcom (forte). Sve bruji i tutnji, i cvili i gudi, i pišti i zvoni, i ječi s prvom melodijom. Završetci mu još jači. Uzmimo skladbu Dođi Duše Presveti (Veci Sancte Spiritus). Na kraju je svemoćni Aleluja. Mozart kao da na kraju sve želi vinuti do samoga neba. Tako je s i Amenom na kraju Requiema. I s Aleluja na kraju Regina Coeli. I s Jaganjče BožjiDaruj nam mir. Tko je znatiželjan, može preslušati i ostale melodije s uglazbljenim svetim tekstovima.

Zanimalo me je kako će završiti Te Deum!Tebe Boga hvalimo! Melodija je duga i ima puno riječi. Sva je na latinskom, normalno. Čitava je razigrana. Mozart ide vjerno od riječi do riječi prema izvornom liturgijskom tekstu. Možemo ga naći u svakom Časoslovu i Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve na latinskom. Melodija se jedino smiruje kada se moli za milosrđe (Smiluj se nama, Gospodine, smiluj se nama!). Zadnja strofa je najduža i, normalno, najjača. Nema ni Amena niti Aleluja. Zadnja glasi: „U tebe se, Gospodine, uzdam, o da ne budem postiđen dovijeka.“ Može se naći na YouTubeu pod naslovom In te Domine speravi, Mozart. Zanimala me je zbog Stepinca. In Te domine speravi! je bio njegov moto.

Ostao sam oduševljen kada sam čuo da je Mozart stavio forte na non – ne. Non confundar in aeternum. Non! Non! – prolama cijeli zbor. Dok sam slušao taj non, vidio sam Stepinca na suđenju. Rekao je svim neprijateljima Kristovim: Non – ne! I ostao je s tim non do zadnjeg daha. Njegov non je dvostruk. Ne – onima koji niječu Gospodina i non – ne – neće dati Gospodin da se razočaram. Ne napušta Gospodin pobožnike svoje. Krist – nada naša!

Mozart je skladao u 18. stoljeću, a Stepinac je izricao i vjerovao u svoj non u 20. stoljeću. Mozart ni u snu nije mogao predvidjeti Stepinca i znati da će njegov moto biti In Te, Domine, speravi non confundur in aeternu!, a niti je Stepinac imao neke veze s Mozartom, ali je Duh Sveti jedan. On nas usklađuje u prostoru i vremenu, on nas sjedinjuje u jednoj vjeri i jednoj nadi, jednoj melodiji, jednoj simfoniji (suglasju). On nam daje da imamo u srcu taj dvostruki non, non svima koji niječu Gospodina i ufajući non Gospodinu s nadom da nas neće dovijeka napustiti i zapustiti.

Tako, s Mozartom i Stepincem pjevamo cijeli Te Deum! – Tebe Boga hvalimo! U njemu kažemo Bogu da ga hvali mučenika, svijetla vojska; kerubi i serafi kliču mu bez prestanka! Njihovu se glasu pridružuje i ova Mozartova glazba. Ona se ujedinjuje s onom nebeskom u jedan glas hvaljenja i slavljenja Boga jer – „puna su nebesa i zemlja veličanstva slave Tvoje“.

Pjevajmo s Mozartom i Stepincem i slavnim apostola zborom, proroka dičnom četom i mučenika svjetlom vojskom: Non! Non!