Susret života


Kristov uzdah: „O, kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“, može se tumačiti moralističkim ključem, a može i drukčije. Moralistički ključ je u vršenju Zakona, a onaj drugi je mnogo zanimljiviji. On je u samom Kristu. Krist je ključ ovog uzdaha.

Piše: Bazilije M.

Iz Ivanova evanđelja znamo da On za sebe kaže: „Ja sam Vrata! Ja sam Put! Ja sam Život!“ Predodžba vrata i puta doziva nam u pamet mogućnost susreta. Prolazimo kroz vrata i prevaljujemo put da bismo nekoga susreli.

Vratimo li se korijenima, vidimo vrata u otvorenom Crvenom moru. Izrael je prošao kroz ta uska vrata i spasio se. Nakon toga je ušao u pustinju i nastavio tijesnim putem do Sinaja. Na Sinaju se duboko susreo s Bogom. Tu je nastao Šator Sastanka.

U čemu se sastoji naš život? U susretanju. U susretu nastanemo i od susreta živimo. A najvažniji susret je onaj s Bogom Živim. Blago onom tko ga doživi!

Naš je život neobuhvatljiv i nemoguć. Ništa ga na ovom svijetu ne može podržati. Sva širina svjetskih putova ne ispunjava naš život. Sve je ovdje neznatno i sitno. U ništa se ne može ući i nikamo se ne može prispjeti. U vrh glave se može živjeti unatoč nepostojanju stvarnog i punog života.

Naš život spašava ulazak u izvor Života. U sam Život, pisan velikim slovom. U Misterij. U Prisutnost života.

Kada je Mojsije izlazio iz Šatora Sastanka, a tamo je razgovarao s Bogom kao što prijatelj razgovara sa svojim prijateljem, izlazio je preobražen. Iz lica mu je izbijala jarka svjetlost. Bio je pun života. Život je izbijao iz njega. Našao je život u izobilju. „Ulazio je i izlazio i pašu nalazio.“(Pročitati deseto poglavlje Ivanova evanđelja koje govori o vratima, dobrom Pastiru, kradljivcu, razbojniku, vuku, paši i obilju života.)

Gdje je sada Šator Sastanka? Tijelo Kristovo! Prvi su kršćani euharistiju zvali Sinaksis. Skup. Zbor. Sastanak. Susret. Slično značenje ima i riječ Crkva. Saziv. Pozvani skup. Tijelo Kristovo.

Ne postoji virtualni ili apstraktni susret. Puni susret je uvijek između dvaju tijela. Ja sam tijelo. Moje se tijelo susreće s Tijelom Kristovim. U euharistiji. A prije euharistije je Crkva. Bez Crkve nema euharistije. Tko bi je ostvario? Otjelovio? Prije euharistijskog Tijela Kristova je tijelo svećenika i naroda. Oni su prvo Tijelo Kristovo.

U ovom svjetlu možemo dublje razumjeti Kristov uzdah: „O, kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“