Riječ za život

Tanka nit


Često u Evanđeljima čujemo ove Kristove riječi: „Vjera te tvoja spasila!“ To je rekao onoj ženi koja je krvarila mnogo godina, pa rimskom časniku, gubavcu, i tako redom.

Piše: Bazilije M.

Moglo se očekivati da kaže: „Ja sam te spasio!“ Uostalom, to je bilo i očito. Izrazom: „Vjera te tvoja spasila!“, naglašeno je da ništa drugo osim vjere to nije učinilo. Nitko od tih nije sam sebi pomogao. Svi su bili bespomoćni. Nisu im pomogli ni drugi ljudi.

„Vjera te tvoja spasila!“ – a vjera je ona koja spaja. Vjera ujedinjuje čovjekovo i Božje djelovanje. Tako: „Vjera te tvoja spasila!“, znači da su spašeni zahvaljujući osobnoj povezanosti sa Spasiteljem. On ne može učiniti ništa ako se bolesnik s njim ne poveže. A i bolesnik ne može učiniti ništa bez Njega. Oni koji su povjerovali, uglavnom su bili obični ljudi. Marta je povjerovala da će Krist uskrisiti njezina brata Lazara i to se dogodilo. A Marta je bila kućanica. Njezina vjera je bila skroz-na-skroz osobna. Ona je duboko osjećala osobu njezina Prijatelja, Isusa iz Nazareta, i duboko se s Njim povezala. Bila je to egzistencijalna povezanost. Posebna. Kućna. Intimna.

Češki teolog i terapeut, T. Halík, govori da je to bila mala vjera. Velika bi vjera bila ona pismoznanaca, teologa, učenih ljudi, vjerskih profesionalaca. Mala vjera je ona koja je koliko i zrno gorušičino. A tko ima tako malu vjeru, taj može činiti velike stvari, premještati brda i naređivati murvi da se iščupa s korijenom i presadi u more. Sve nemoguće stvari. Velika vjera nekako živi u mozgu i društvenoj pozi, a mala u srcu i osobnom odnosu. A osobni odnosi su uvijek neznatni. Oni nikada ne mogu narasti do neke veličine. Što su veći, to su manji. Sve je u paradoksu. Tko je bliži Bogu, taj se osjeća kao da je dalje. Prvi su posljednji.

Osobni su odnosi uvijek krajnje krhki. Žive od tanke niti koja nas povezuje. Osobe se ne daju posjedovati niti ikako obuhvatiti. A još manje je to kada se radi o Osobi od koje dolaze druge osobe, Drugoj Božanskoj Osobi. Nitko se ne može pohvaliti velikim prijateljstvom s Njim. (A znamo koliko su krhka i naša ljudska prijateljstva. Nekada je dovoljan jedan krivi pogled pa da se pretvore u prah i pepeo!) Svi koji su s Njim povezani uvijek imaju uzdah: „Umnoži nam vjeru!“ A to umnoži ne znači – učini je glomaznom, nego upravo suprotno - učini je malenom, poniznom, ustrajnom, neposrednom, živom, aktualnom.

Jedan veliki teolog, mariolog, molio je da umre u vjeri svoje majke. Mi možemo moliti da umremo u Martinoj vjeri ili vjeri one žene koja je prosila mrvice sa stola ili vjeri onog oca koji je molio za sina jedinca kojeg je demon bacao u vodu i vatru: „Daj nam vjere, koliko je zrno gorušice!“