Riječ za život

Ti si nevažan!


Biti kao dijete, biti dijete Božje, znači biti nevažan i radostan zbog toga jer sam važan u Božjim očima. Bogu sam neizmjerno važan. On me uvažava od časa začeća u majčinoj utrobi.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Henri J. M. Nouwen u knjizi U Isusovo ime tumači tri Isusove napasti jednom riječju: nevažnost! Vrag ga napastuje da dadne sebi važnost. Pretvoriti kamenje u kruh, baciti se s hrama i zavladati svijetom – ne biti nevažan. Biti važan! Uvažen!

Strašno je osjećati se nevažnim, ne biti važan u svojim očima i očima ljudi. Koliko trpi otac kojeg djeca ne uvažavaju, žena koju muž ne uvažava, radnik kojeg kolege ne uvažavaju. Vrag lako sve nas prevari na tu caku. Kad mi već nitko ne daje važnost, dat ću je ja samom sebi. Kad upadnemo u taj film, postajemo još nevažniji. Štoviše, postanemo smiješni i pravi redikuli. Tako nas vrag satare do kraja. Strpa nas u važ. On nas u-važi! – u smiješnoj igri riječi s važom, bezvrijednom posudom, starom konzervom …

Znamo da je Krist inzistirao da postanemo kao djeca. Tumači Sv. pisma kažu da to, među inim, znači da prihvatimo svoju nevažnost. Djeca su u Isusovo vrijeme bila potpuno nevažna bića. Tako je bilo i u grčkoj i rimskoj kulturi. A što reći za Aziju i Afriku! I danas su djeca nevažna. Zapravo, često im dajemo umjetnu važnost, ali tko ih pita za mišljenje. Biti kao dijete, biti dijete Božje, znači biti nevažan i radostan zbog toga jer sam važan u Božjim očima. Bogu sam neizmjerno važan. On me uvažava od časa začeća u majčinoj utrobi. On se tada „napne“ i udahne mi dušu. Tako mi odmah kaže da sam mu dragocjen i da me neizmjerno cijeni. On me ljubi do kraja. Htio me je prije nego li je svijeta bilo!

Sv. Petar kaže da nismo otkupljeni nečim beznačajnim, nego dragocjenom krvlju nevinoga Jaganjca. To je naša realna cijena. Kad prihvatimo tu cijenu, onda možemo živjeti radosno svaku ljudsku obescijenjenost. Jedna od dječjih odlika je da su radosni zbog ničega. Raduju se jer se raduju, jer jesu, jer žive. Njihova radost dolazi iznutra. Ne treba joj velikog vanjskog podražaja. Tako i radost djeteta Božjeg dolazi iznutra, od duše, od Božje prisutnosti, od lahora Duha Svetoga, od snage predragocjene Krvi Kristove!

Sve je to jako lijepo u teoriji. Praksa me svaki dan poražava. Svaki dan me vrag prevari i baci u prah. Razbija mi njušku dok ležim na podu jer sam nasilno tražio da me svi uvažavaju. Pravio sam budalu od samoga sebe da bi dobio trenutak pažnje. Odlazi, sotono! Jedinom Bogu se klanjam. Jedino od Njega želim tražiti važnost koju već imam. Od Njegove Riječi živim.

Bog mi kaže: „Dragocjen si u Mojim očima. Ja te ljubim! Ne boj se! Raduj se! Raduj se bez prestanka! Budi! Budi dijete! Ne pretvaraj kamen u kruh, nego se hrani Kruhom života! Ne skači s hrama, nego budi hram Duha Svetoga! Ne traži važnost!“