U čemu je Bog najveći?


Božja je svemoć neupitna, ali On ju ne pokazuje prijetnjom i neobuzdanim gnjevom, nego baš obratno: praštanjem i milosrđem.

Piše: Anto Orlovac

 

Svaki vjernik vjeruje u veliku Božju moć. Često je opjevana u psalmima i drugim knjigama Staroga zavjeta. U psalmu 76. obraća se sveti pisac Bogu plastično ocrtavajući kako stvorenje doživljava tu Božju moć, silu čak i gnjev:

„Strašan si ti, i tko da opstane

kraj žestine gnjeva tvojega.

S neba reče presudu –

od straha zemlja zadrhta i zanijemje

kad se diže Bog da sudi.“ (r. 8-9a)

Sva zemlja dršće od straha zbog moći i sile Božje. Toliko je šokirana da je zanijemjela. Pred takvom silom i moći nema pogovora niti opravdanja, najbolje je zašutjeti. Štoviše, Boga taj psalam naziva Strašnim, kao da mu je to osobno ime. To je onaj „Strašni“:

„koji obuzdava oholost knezova,

koji je strašan kraljevima zemlje.“ (r.13)

A malo prije toga veli sveti pjesnik:

„Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,

skameniše se kola i konji.“ (r.7)

A kola i konji to je ondašnja oružana sila: ono što su danas tenkovi i rakete. I oni se okameniše, nemoćni pred Moćnim. Nitko nema šanse pred strašnim i gnjevnim Bogom.

Istina je, treba uočiti da je ta Božja silna moć usmjerena protiv neprijatelja Njegova naroda kojeg Bog brani od onih „koji bijahu jaki srcem“ i „hrabri“, očito pred nezaštićenima i nenaoružanima.

Kako se ovdje ne sjetiti velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu „ranih devedesetih“, kako pjeva Ivica Pepelko. Lako ti je biti silan i moćan s arsenalom oružja, a onaj nasuprot nema ni zračne puške „ptičarke“.

No, upravo onda Bog intervenira i pokazuje tko je gazda u kući. Lomi oholost i bahatost moćnika. „Silne zbaci s prijestolja“, reče blažena Gospa u svojem hvalospjevu Veliča.

No, događa se da mi tom Božjom moći priprijetimo i „običnim“ malim grješnicima iz slabosti. Čovjekom je najlakše vladati strahom i prijetnjom. Priprijeti, pa imaš mir u kući. No, igramo li se mi time Boga?

Molimo navedeni psalam u Srednjem času 26. nedjelje kroz crkvenu godinu. Na završetku mu je Zborna molitva svete mise te nedjelje, u kojoj se Crkva prelijepo obraća Bogu: „Bože, ti svoju svemoć očituješ najvećma praštanjem i milosrđem. Budi nam uvijek milostiv...“

Koji nagli zaokret! U psalmu se moć Božja očituje Njegovim gnjevom i prijetnjom, a dobro znamo što može učiniti gnjevan moćnik. Taj će ti sve naplatiti, i to s kamatama. Bolje je ne približuj mu se. Kad bismo mi imali takvu moć, znali bismo kako ćemo napraviti reda. Iako ta molitva pretpostavlja Božju svemoć, tvrdi nešto posve suprotno onomu iz starozavjetnog psalma. Božja je svemoć neupitna, ali On ju ne pokazuje prijetnjom i neobuzdanim gnjevom, nego baš obratno: praštanjem i milosrđem. Pokazuje je prema običnom, malom, slabom čovjeku, ali ne prema silnicima. Svemoć pokazivati praštanjem i milosrđem, gdje to ima? Ima u nas kršćana, u našoj svetoj vjeri. U onoj u kojoj Sin Božji, Isus Krist govori: „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ (Iv 3,17) Svjetski moćnici koji rado sude, lako i pravedna osude. Koliki su nedužni osjetili moć silnika tijekom povijesti koji s krivima osudiše i mnoštvo nedužnih: od Pilata do komunističkih ili kakvih drugih suvremenih tirana.

Naš Bog voli učiniti ono što drugi ne mogu: biti moćan u milosrđu i opraštanju. Nama to puno teže ide. No, pozvani smo potruditi se oko toga.