Riječ za život

U međuvremenu


Krist je došao i Krist će doći! Sada živimo u međuvremenu, između ta dva dolaska. Zato Sv. Pavao kaže: „Vrijeme je kratko!“ Taj isti izraz nalazimo i u Knjizi Otkrivenja. Postoji i poziv: „Iskupljujte vrijeme!“

Piše: Bazilije M.

Život između dva dolaska je napet. Prvi nas je dolazak napeo prema drugomu. I to nas drži u budnosti. Pozornosti. Život u međuvremenu poništava život u običnom vremenu. Život u običnom vremenu, to jest u vremenu koje nije ni započelo i nema kraja, ima ubojitu moć. Kristov dolazak je razbio vrijeme. U vremenu je već i vječnost. Morali bismo reći da je u vremenu dio vječnosti, kada bi se takvo što uopće moglo reći. Možda možemo reći da je u vrijeme ubrizgana vječnost i da sada titramo između vremena i vječnosti.

To bi bilo to međuvrijeme. Već jest i još nije. Koračamo prema naprijed i sjećamo se onoga iza nas, ali se uzdižemo prema gore. Uskrsnuli smo s Kristom i težimo za onim što je gore. Život u međuvremenu je temeljno uskrsnuli život. Vrijeme je znak smrti. Krist je uskrsnuo i tako iskupljuje smrt iz nas i našeg vremena. Ako nema smrti, nema ni vremena. Međutim, smrti još ima, ali nije više pobjednica, pa još postoji vrijeme, ali ne samo ono.

Moje jutarnje ustajanje, kada krećem u vremenski tijek jednoga dana i život do smrti, znak je Njegova uskrsnuća. Počinjem s uskrsnućem i idem prema noći. U danu slavim Njegovo uskrsnuće tako da noć dolazi samo kao predah. San i jest neka vrsta predaha. Stanke u vremenu. U snu ne postoji vrijeme. Vrijeme je u svijesti. Duhu. Ono nije u tijelu, premda je tijelo najjače obilježeno vremenom. Po tijelu ulazim u vrijeme i brojim sate i dane. Ipak, kada usnem, a tijelo je živo, ono ne broji ništa. Sada sam uskrsnuo u duhu. Tijelo je još smrtno. Nestat će potpuno vremena kada i tijelo uskrsne. To čekam. Tada će smrt ubiti vrijeme (Sada vrijeme ubija!).

Međuvrijeme je rastrgano vrijeme. Razlomljeno. Dinamično. Brzo. U hipu. U trenu. U svakom trenu. Ima ga i nema. Ne može ga se živjeti za sebe. Ne može ga se brojiti. Nema se što u njemu planirati. (Nitko ništa ne planira dok je u međuvremenu! Čeka!) Sve je već zacrtano. Označeno. Obilježeno sakramentima. Svetim vremenima. Adventom/došašćem. Korizmom/obraćenjem i uskrsnim vremenom. Vremenom kroz godinu. Blagdanima. Svetkovinama. Vježbama. Molitvenim urama. Duhovnim borbama.

Vrijeme je kratko! Jesam, kao da nisam. Imam, kao da nemam. Spavam, kao da ne spavam. Umirem, kao da ne umirem. Hoću li biti u vječnoj slavi ili vječnim mukama? Kada On dođe hoće li me uzeti ili ostaviti u mlinu ubitačnoga vremena?