Piše: Anto Orlovac

Valja ga najprije upoznati da bismo mogli povjerovati i zavoljeti ga. Pa tako je i u našem običnom ljudskom ophođenju: najprije nekoga upoznamo i ako nam se svidi kao osoba, steknemo povjerenje u njega, zavolimo ga, postajemo sve bliskiji.

Spoznaja i navješćivati

A do spoznaje Boga dolazi se navješćivanjem. Sveti Pavao na jednom mjestu donosi redoslijed kojim se to događa, te posebno naglašava potrebu za navjestiteljima: „Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?“ (Rim 10,14). Zatim nastavlja: „A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra“ (r. 15).

Potrebni su oni koji će navješćivati. Zato Isus šalje svoje apostole baš s tim zadatkom po svem svijetu: propovijedati, navješćivati, tumačiti Božju riječ svakomu čovjeku, svakom stvorenju. To je prva zadaća Crkve, svih nas koji nastavljamo djelo apostola: biskupi, svećenici, vjeroučitelji, odgojitelji, roditelji, svaki vjernik. Papa Franjo u svojoj najnovijoj apostolskoj pobudnici Radost evanđelja to osobito snažno naglašava: „Svaki krštenik, neovisno o položaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivan je nositelj evangelizacije i bilo bi neprimjereno zamišljati neki plan evangelizacije koji će provoditi stručnjaci, dok će ostatak vjerničkog puka biti tek puki primatelji. Nova evangelizacija poziva na osobno uključivanje svih krštenika. To se uvjerenje pretvara u izravan poziv svakom kršćanskom vjerniku da se, ovdje i sada, aktivno uključi u evangelizaciju jer svaki onaj koji je stvarno iskusio ljubav Boga koji ga spašava, ne treba dugotrajnu poduku i obuku i pripremu da pođe naviještati tu ljubav“ (Radost evanđelja, br. 120).

Povjerovati

Nakon što smo Boga navješćivanjem upoznali, povjerujemo. Ne treba, dakle, naslijepo vjerovati. Dapače, apostol Petar kaže da mi vjernici i drugima trebamo znati obrazložiti što i zašto sami vjerujemo: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti“ (1 Pt  3,15b-16a).

A što smo to upoznali kao vjernici? Upoznali smo da naš život ima smisla, da ima svoj cilj, da nad nama bdije brižan Otac, Stvoritelj svega. A kao vrhunac dolazi ona predivna Ivanova „Bog je ljubav“. Najljepše i najtočnije što je u Svetom pismu o Bogu rečeno. Više od toga zaista ne ide. A kad ljubav upoznaš i doživiš, onda želiš da ona traje, zauvijek. Tko bi se od nje rastavljao? Rastaju se oni koji prave ljubavi nisu ni imali ili su nešto drugo, što ljubav nije, ljubavlju smatrali. Bila je to „divka“, a ne prava kava, plastika, a ne dijamant. A kod Boga te opasnosti nema. Zato onaj tko tako Boga upozna, od toga trajno živi. Živi i izgara. To su svetci tako dobro znali.

Zavoljeti

Pazi na redoslijed: upoznali smo ljubav! A to je naše ljudsko iskustvo. Kako je divno biti voljen i voljeti. To daje čovjeku sigurnost, mir, sreću. Dijete se samo u takvu okružju zdravo razvija. Tko ima takvo obiteljsko iskustvo, puno mu je lakše doći i do Boga koji je ljubav i koji prema nama uvijek postupa s ljubavlju. On drukčije „ne zna“. Bog je takav u sebi, u svojoj naravi, što se očituje u relacijama ljubavi božanskih osoba Presvetoga Trojstva. No, nije to rezervirano samo za tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha, nego Bog tu svoju ljubav nesebično dijeli i šalje, ižaruje kao sunce svoju energiju i toplinu i prema „van“, prema svojim stvorenjima. Ljubav ne može biti izolirana, samo za sebe, to bi bila sebičnost.

To je naš put prema Bogu: od poznatoga prema nepoznatomu, od doživljenoga prema onomu što se nadamo doživjeti. A ta naša nada nije samo naša pobožna želja, jer baš takvoga Oca nebeskoga nam je Isus objavio. Kad to čvrsto vjerujemo, kad smo u to sigurni, to ćemo onda znati i drugima prenijeti i protumačiti. A drugi će nas bolje razumjeti ako i mi prema njima budemo postupali tako kako prema nama postupa Bog: s dobrotom i ljubavlju.