Riječ za život

Usprkos svemu


Jasno nam je da je lako biti sretan kada nam sve ide od ruke, kad nas ljudi priznaju, zdravi smo i psihički stabilni, materijalno smo dobrostojeći i tako redom. A kako biti sretan kada je sve obratno? A to se često događa.

Piše: Bazilije M.

Krenemo u jednom pravcu (svi se upućujemo u pravcu sreće!), a dogodi se da se sve zaokrene. Dođu bolesti, nevolje s bližnjima, neimaština, psihičke poteškoće i tako redom. Kako biti sretan usred svih tih nevolja i nezgoda?

Kada Krist govori o sreći, onda govori upravo o sreći koju netko živi usprkos toga što je sve namješteno da je ne bude. Tako kaže: „Blago vama siromasi, vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada tugujete, vi ćete se radovati! Blago progonjenima, njihovo je kraljevstvo nebesko!“Tu su siromaštvo, žalost, maltretiranje, a ipak postoji sreća/blaženstvo.

Neki vide razliku između sreće i blaženstva u tome što sreća postoji kada je sve dobro, a blaženstvo i kada je dobro i kada sve ide po zlu. Sreća je plod našeg zauzimanja i truda, a blaženstvo nam se daje kao čisti dar. Ono ne spada na ljudsku logiku. Nadilazi je i pobjeđuje. Biti istovremeno sretan i nesretan, nije logično. Međutim, po višoj logici je moguće biti blažen i nesretan.

Istražimo krojene tog blaženstva! Korijen je u vjeri. Prvo blaženstvo koje je proglašeno u Evanđelju je ono vjere: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je obećano od Gospodina.“Te je riječi starica Elizabeta uputila djevojci Mariji. Marija se našla trudna po Duhu Svetom i to joj je izazvalo bezbroj nevolja. Bila je na rubu kamenovanja. Nikomu ništa nije mogla objasniti, čak ni Josipu. To ju je odvojilo i na neki način izoliralo od drugih ljudi. Svakako, sve je krenulo u drugom pravcu. Na kraju je dovelo do ispod križa. Usprkos svemu tomu, ona je blažena.

Vjera ju je unijela u višnju logiku. Mogla je živjeti milijun nevolja, ali se dno njezina bića radovalo. „Raduj se, Marijo!“ Iz svega toga zaključujemo da je vjera ogromna snaga. Po vjeri ulazi u čovjeka sila Duha Svetoga, sila odozgor, koja u njemu svladava svu ljudsku logiku. Po vjeri središte našega života stavljamo izvan sebe. Marija se de-koncentrirala. Središte svoje volje je stavila u Božju volju! „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ Sve svoje planove o sreći prepustila je Njemu.

Teško onomu tko nema vjeru. Ne dogmatsku ili filozofsku, nego onu u kojoj svoje težište stavlja u Onoga koji ne vara. U Onoga tko je izvor sreće. Blaženstva. U Onoga koji ispunja obećanje o sreći stavljeno na dno našega bića. U Onoga tko je uskrsnuo. U onoga koji je stavljen iznad svih sila, nebeskih i zemaljskih. S Marijom, vjerujem!