Riječ za život
Usred mora tjeskoba
Uto, 30. Srpanj 2019. 17:14
Bez velike mudrosti zapažamo da se razina tjeskobe podiže u svijetu. Gledajući na materijalnu stvarnost, trebala bi se spuštati – letimo, brzi smo, snažni i tako redom – ali zakon njezina dizanja leži u duhu, a ne u materiji. Tjeskobu nam ne stvara materija.
Piše: Bazilije M.
Tko je gledao seriju Ratovi zvijezda ostaje začuđen kako je velika gužva u tom prostranom svemiru. Gdje god su ljudi, tu je malo prostora i vremena. Strašno je ostati uokviren u ovaj svemir. Potrebno je izići iz njega.
Kada Krist govori o kraju ovoga svemira, kaže da će prevladavati osjećaj velike tjeskobe. „Bit će bezizlazna tjeskoba naroda.“ Samo će se radi izabranih skratiti ti dani. Oni će imati uzdignute glave i njihove duše neće doticati muka nikakva jer su u ruci Božjoj. A ta Ruka dolazi s druge strane svemira. Ona prodire kroz svemirsku stisku i izvlači one koji se stavljaju u nju. Ona je kao neki svemirski brod koji prenosi ljude izvan svemira, u prostranstva svjetlosti i mira.
Bez velike mudrosti zapažamo da se razina tjeskobe podiže u svijetu. Gledajući na materijalnu stvarnost, trebala bi se spuštati – letimo, brzi smo, snažni i tako redom – ali zakon njezina dizanja leži u duhu, a ne u materiji. Tjeskobu nam ne stvara materija. Ona je prostrana i nepregledna. Tjeskobu stvara stiska duha. Pritiješnjenost duše. Predimenzioniranost. Napuhivanje. Naše se duše napuhuju i jedan drugoga stješnjujemo. Tomu uvelike pomažu zasloni. Oni su sredstva po kojima se ljudske duše raširuju s jednoga kraja svijeta na drugi i tako ostavljaju manje prostora za druge ljude. Odjednom se jedan čovjek pojavljuje u svakom kutu svijeta i ispunja ljudske duše nekom neobjašnjivom tjeskobom.
Podizanje glava je izraz molitve. Duša koja se stavlja u Ruku Božju spontano se umanjuje. Njezino sidro je daleko iznad razine ljudskih glava ili, bolje reći, u dubini, tamo gdje nema mijene niti sjene od promjene. U tami koja nas čuva. Skriva. Zaštićuje.
Kada je Krist bio u bezizlaznoj tjeskobi, iz duše mu se izlio vapaj: „U ruke Tvoje, Oče, predajem duh svoj!“ Ruke Očeve su ga spustile u grob, a onda uzdigle i iznijele izvan svemira. Sada je o desne Ocu! I s nama je. „Ja sam s vama do svršetka svijeta!“ U svim tjeskobama. Kao što se mnogi pojedinci umnažaju i svojom kao-sveprisutnošću ispunjaju svijet tjeskobom - tako i Krist, u obrnutom smjeru, ispunja duše slobodom i nesputanošću. On ima vlast nad nebom i zemljom. On razmiče guste zakonitosti svemira i Svojima otvara Izlaz. On je novi Mojsije koji, u zadnji čas, otvara more i vodi narod po suhu dok su mu slijeva i zdesna vodeni bedemi.
Usred mora tjeskoba podignimo svoje glave i izlijmo dušu psalmom šesnaestim: „Gospodin mi je baština i čaša:/Ti u ruci držiš moju sudbinu./Stog mi se raduje srce i kliče duša,/pa i tijelo mi spokojno počiva./Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju/ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda./Pokazat ćeš mi stazu života,/puninu radosti lica svoga,/sebi zdesna blaženstvo vječno.“
Izdvojeno
Meditacija
.jpg&w=420&h=235&zc=1&hash=166a9de4b9e4176d380cf1bdd5112d9c)
Sri, 20. Stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
