Riječ za život

Za druge


Kršćanstvo bez ludosti Križa samo je pobožna filozofija. Limunada. Boza. Nema nikakva smisla. Ne pokazuje ni na što. Samo je obično stablo među milijardama drugih stabala. Nije skandal. Skok. Logika kraljevstva Božjega. Izvrnuta ljudska logika.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Ako dođemo u planinu i želimo postaviti neki orijentir, potrebno je da usiječemo jedno stablo i od njega napravimo nekoliko potrebnih dasaka. Te daske mogu pokazivati smjer ili neko odredište. Ako je to i neko križanje, možemo napraviti neki oblik križa koji usmjerava u nekoliko pravaca. Postojanje tog znaka iziskivalo je uništenje jednog stabla. Stablo je, zahvaljujući našoj zamisli i snazi sjekire, postalo nešto drugo.

I one dvije grede ("Jedna greda duža, jedna staza kraća/ Stoji križ na groti, dok se svit obraća"D.N.) na kojima je visjelo tijelo Isusa Krista, bile su prije jedno živo stablo. Stablo je nestalo, a križ je nastao. Onaj koji visi na križu isto je uništen. On je već prije trideset i tri godine postao netko drugi. Bog je postao čovjekom. Postao je netko drugi. Potpuno drukčiji. I to je već znak. Njegovo čovještvo upućuje na Boga. A i među ljudima je postao netko drugi. Drukčiji. Odsječen je od ljudi, uništen, da bi postao znak. Znakovna formula glasi: aliquid stat pro aliquo.

Križ se razlikuje od svega drugog. On je ludost. Znak osporavani. Neprilagodljiva i neuklopiva stvarnost. Križ razara ljudsku logiku. Čovječji svijet. On potpuno ukazuje na ono drugo i drukčije. Novo. Iznenađujuće. Pred Kristovim Križem svi su ostali zapanjeni i danas smo svi zapanjeni. Dragovoljna patnja nadilazi. Ona je antiživot. Antisvijet. Antitijelo. Strano tijelo u uređenom svijetu. Položaj ljudskoga tijela na križu potpuno je neprirodan. Ruke pribijene čavlima na gredu - anatomija ruku i dlanova potpuno se protivi tom položaju. Također i pluća. Nogu. Sve ide uobičajenim tijekom, a onda se pojavljuje križ i sve se skreće u nepoznatu pravcu.

Kršćanstvo bez ludosti Križa samo je pobožna filozofija. Limunada. Boza. Nema nikakva smisla. Ne pokazuje ni na što. Samo je obično stablo među milijardama drugih stabala. Nije skandal. Skok. Logika kraljevstva Božjega. Izvrnuta ljudska logika.

Dragovoljna patnja začuđuje sve. Ona najjasnije upućuje na čudo Boga i vječnosti. Ona otvara more i omogućuje izlazak iz ropstva logici ovoga svijeta. Ona je kidanje lanaca našeg okovana uma.

Gornji stihovi napisani su u dijalektu. "Stoji križ na groti, dok se svit obraća." Obraća je okreće. A možemo čitati i u smislu obraćenja. Metanoje. Uzdizanja u višu (meta) razumnost. Drukčiju. Najdublje je obraćenje prelazak (pasha) iz prisilnog trpljenja u dragovoljno. To je prijelaz iz sebe u drugoga, iz sebeljublja u bogoljublje i bratoljublje. I taj prijelaz nužno čini sam Bog. On to čini snagom Križa Kristova. Drukčiji nas čini drukčijima. Siječe nas i poništava da bi nas stavio za prizor i smjerokaz drugima. "Tko hoće ići za mnom, neka uzme svoj križ."Raspeti!