Zašto se ne bira miss i mister osobnosti?


Svijet zabave i estrade uvijek traži spektakle. Osobito ljeti. Biraju se ljepotice i ljepotani pojedinih gradova, bazena, plaža, država, cijelog svijeta „Univerzuma“, da što bombastičnije zvuči.

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Anto Orlovac

Pri tome megalomanski sebe stavljamo u središte svijeta. A i ne pitamo se: a što ako se negdje u tom univerzumu, u svemiru, nađu neka bića kojima mi uopće nismo lijepi nego smiješni kao nama oni iz filmova sa svojim kosim očima i šiljastim ušima, s glavom kao FIFA-ina lopta sa svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, za koju nisi siguran ni da je posve okrugla?

Muškarac mora biti snagator, mišićav, nabildan; od svega tjelesnog „inventara“ – a duhovni mu i ne treba, jer se ne gleda! – ima samo mišiće, što veće, to bolje. I mora ih bezuvjetno napeti kao paun svoj šareni rep.

A žensko? Upravo se obožava, divinizira ženska ljepota, ljepota tijela, ali samo i jedino pod vidom je li dovoljno privlačno i izazovno u erotskom smislu, „seksi“, ili kako to sve nazivaju. Mlada ženska osoba svodi se na to koliko može udovoljiti nekim mjerilima koja je tko zna tko postavio. Zanimljivo je da se djevojke i žene „ubiše“ da se u to uklope. Mladim djevojkama nije ni zamjeriti, žele se pokazati. Ali zna biti još gore s njihovim majkama; one nerijetko polude: njezina kći mora biti najljepša. Možda tako liječe neke svoje frustracije i neostvarene ambicije.

Danas jesi sutra nisi

Koliko samo gorkih suza bude kod onih koje nisu izabrane: suza razočaranja, zavisti, ogorčenosti. Tek jednu od njih zaliju suze adrenalina, radosnog uzbuđenja, jer je najljepša. Što sve nisu u stanju za to učiniti i podnijeti? I onda izabranu slave kao „božicu“, obdaruju je praveći, dakako, sebi reklamu, uzdižu, ali za kratko. Njoj ništa ne smeta što će, najkasnije za godinu dana, druga sjesti na njezin tron, a ona biti „bivša“, „stara cura“.

A meni je nekako najviše žao baš one što je izabrana. Žao zato što „pleše samo jedno ljeto“. I djetelina je u boljem položaju od nje: trećakinja, traje tri godine, da i ne pričam o sedmakinji kojoj to uspijeva sedam godina. I ne daj Bože da joj se nešto dogodi što bi moglo nagrditi njezinu ljepotu: nekakva bolest ili prometna nesreća. U hipu više ništa od nje! Zar je čovjek samo ono što se može mjeriti centimetrima, proporcijama, tko zna kakvim ukusima? Tako bi se i ona upitala, barem u takvom slučaju. Tijelo, ljepota, sklad, sve su to Božji darovi. A s tuđim darom nije red hvaliti se! To je samo odjeća osobe, odjeća osobnosti. Duh i tijelo su kao osoba i odjeća koju ta osoba nosi. A što je važnije: odjeća koju osoba nosi ili sama osobnost? Ako je tijelo i manje skladno ili čak nagrđeno, nije duh, nije osobnost!

Ponižavanje i vrijeđanje osobe

Izbor za „miss“ ili „mistera“ izbor je odjeće, a ne osobe. A time se zapravo ponižava i vrijeđa osoba: zar ona nema nikakvih drugih kvaliteta osim sklada i ljepote tijela. A znamo kako se taj sklad brzo može poremetiti. Najčešće to neće učiniti nitko sa strane, nikakav ljuti protivnik, nego vlastiti zubi. Zato se te ljepotice toliko boje kojega grama težine viška, pa se odriču svega, držeći strogu dijetu, posteći više nego kartuzijanci. Zar „misica“ ne vrijedi ni malo više nego tih nekoliko grama ili, ne daj Bože, kilograma razlike?

A koliko je divnih ljudi, pouzdanih prijatelja, dragih osoba plemenite duše koje nisu tjelesno zdrave ili koje su hendikepirane, koje nemaju tako skladno tijelo! Ali komu to smeta, kad imaju skladnu dušu, pa se onda i tijelo u to sasvim lijepo uklopi. Samo što se plemenitost duše, zdrava i izgrađena osobnost ne mogu izmjeriti nikakvim vanjskim mjerama. To se može samo doživjeti, osjetiti. Istina je, od toga se ne može napraviti spektakl za široke mase.

Ljepotice tijela traju jedno ljeto. Ljepotice duha, muškog ili ženskog roda, traju neograničeno. Svatko bira ono što mu odgovara.