14. svibnja

Apostol Sv. Matija


Matija je jedini od apostola kojega nije Isus izravno pozvao i izabrao. Njega je kockom odabrala prva zajednica da popuni prazno mjesto koje je zauzimao Juda.

Ono što najpouzdanije znamo o apostolu Matiji, koji je namjesto Jude Iškariotskog izabran u zbor Dvanaestorice, crpimo iz izvještaja Sv. Luke u Djelima apostolskim.

Osim toga pouzdanoga i Bogom nadahnutoga teksta o Sv. Matiji, postoje o njemu i drugi pisani izvori, ali oni su nesigurni. Jedan je od njih apokrifni spis Djela Andrije i Matije.

Zemne ostatke svetog apostola navodno je u IV. stoljeću pobožna carica Jelena, majka Konstantina Velikog, donijela u Trier, gdje se danas poštuju u opatiji Sv. Matije, koja se sa svojom bazilikom razvila u veliko proštenište. No, i bazilika Svete Marije Velike u Rimu i Svete Justine u Padovi svojataju za sebe čast da su i one čuvarice relikvija dvanaestoga apostola.

Kako piše Bitno.net, ime Matija po svom hebrejskom korijenu znači „Božji dar“. On je, doista, Crkvi i bio velik Božji dar jer je postao jedan od njezinih stupova. Zahvaljujući i njemu, apostol naroda mogao je pisati Efežanima, a to vrijedi i za sve nas: „Braćo, više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Isus Krist. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u duhu“ (Ef 2,19-20).

Pozvan biti apostolom, i Sv. Matija je bio vatren svjedok Isusova uskrsnuća. U bazilici Sv. Matije u Trieru uklesana mu je iz pera učenoga bibličara Kornelija a Lapide ova pohvala: „U Gospodinovu je zakonu bio veoma učen, tijelom čist, duhom razborit, u rješavanju pitanja Svetog pisma oštrouman, u savjetovanju vidovit, u govoru okretan, činitelj mnogih čudesnih znakova, raširenim je rukama prema nebu kao mučenik Bogu predao dušu.“

KT