Euharistiju na vanjskom oltaru u župnom dvorištu ispred crkve predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju župnika fra Josipa Mihaela Matijanića i još 10-ak svećenika.

U svojoj propovijedi mons. Vukšić pozvao je vjernike da nasljeduju primjer Sv. Antuna Padovanskog kao autentičnog propovjednika Evanđelja koji je uvijek vodio računa o okolnostima, ljudima i njihovim potrebama. Polazeći od riječi ulazne pjesme svete mise „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima i na slobodu pustiti potlačene“ nadbiskup je podsjetio kako te Isusove riječi iz nastupne propovijedi u Nazaretu vrijede za sva vremena i za sve Isusove učenike. „Volja Božja jednom izrečena vrijedi doslovce za sva vremena i jednako vrijedi za svakoga Isusova učenika“, istaknuo je mons. Vukšić pojašnjavajući kako će netko Evanđelje propovijedati životom, netko riječima, netko djelima, netko zvanjem ili poslom, ali „svatko na svoj način i na svome mjestu kamo ga je providnost poslala."

Zamišljajući što bi Sveti Ante te večeri progovorio, nadbiskup je povukao paralelu između Antina doba i suvremenog trenutka. „Bilo je to vrijeme širenja velikih naselja, preseljavanja prema gradovima, procvata znanja, raznih ratnih sukoba, otpada od vjere, ali i nagloga bogaćenja manjeg broja ljudi, porasta siromaha i materijalne nesigurnosti te gaženja prava većine stanovništva“, opisao je mons. Vukšić dodajući kako se mnogo toga što se događalo tada zbiva i danas.

Govoreći o poslanju blagovjesnika siromasima, nadbiskup Tomo istaknuo je kako je blaga vijest Božja „vrlo osjetljiva biljka“ koja se razvija i raste samo tamo gdje postoji poniznost - „tamo gdje su oni koje dragi Isus naziva siromasima jer je njima blago, oni koji su bogati siromaštvom, a siromašni ohološću“.

Govoreći o oslobođenju sužnjeva, upozorio je kako je „od svih oblika sužanjstva najteže sužanjstvo sebi samome – vlastitim slabostima, lošim navikama i različitim oblicima ovisnosti“. A vraćati vid slijepima, kazao je, znači „prihvatiti mogućnost obraćenja, progledati u pravcu primjera Božjih svetaca i Boga samoga te izići iz mraka vlastitih slabosti“.

Osvrćući se na suvremene društvene nepravde, mons. Vukšić je istaknuo kako bi Sv. Ante danas sigurno upozoravao na potlačenost radnika, rast društvene korupcije i ugroženost dostojanstva rada. Postavio je pitanja: „Koliko je onih što nude rad na crno? Koliko je onih koji zakidaju radnika za njegovu pravednu plaću? Koliko je onih koji ugrožavaju prava žene i majke? Koliko je puta ugroženo pravo djece - pravo na dostojanstvo, na školovanje, na zaštićenost?“ Osvrnuo se i na zatvaranje tvornica, naglasivši kako to „nije samo socijalni i društveni problem, nego moralni problem“ te upozorio na kategoriju društvenog morala koju su kršćani „skoro pa zaboravili“. „Kršćanska ljubav bez dimenzije upućenosti prema braći i sestrama, naročito onima koji su u potrebi, jedva da se može zvati kršćanskom“, istaknuo je mons. Vukšić zaključno pozivajući vjernike neka dopuste Evanđelju da ih prožme i evangelizira te da ga potom propovijedaju svemu stvorenju. „Idite po svemu svijetu tamo kamo vas providnost vodi. Dopustite Evanđelju da budete sami evangelizirani i prožeti njegovim pravilima i propovijedajte to Evanđelje svemu stvorenju", poručio je nadbiskup.

Nakon sv. mise nastavljeno je druženje ispred župne crkve.

Bitno je naglasiti kako u Busovaču hodočaste vjernici s raznih strana ovoga kraja te su neki pješačili cijeloga dana kako bi sudjelovali na misi uočnici. Hodočasnici svih generacija, od najmlađih do onih starijih krenuli su od svojih domova odakle uz molitvu i razgovor sa suputnicima, išli dug put po nekoliko desetaka kilometara kako bi ispunili svoj zavjet.

J.M., KT