4. srpnja

Bl. Catherine Jarrige


Catharine je provela cijeli svoj život skrbeći za materijalne, ali i duhovne potrebe siromašnih. Tražila je milostinju za njih, i nastojala u društvu probuditi svijest o siromašnim i siromaštvu.

Catherine Jarrige rođena je 4. listopada 1754. u mjestu Doumis u tadašnjoj Kraljevini Francuskoj. Odrastala je u siromašnoj obitelji Pierrea Jarrigea i Marie Célarier.Bila je najmlađe od sedmero djece, a bez majke je ostala kad joj je bilo 13 godina. Kao djevojčica voljela se šaliti sa svojim prijateljima, ali bi se za šale uvijek ispričala.

Catherine je radila na poljima sa svojom obitelji, ali su ju 1763. poslali da radi kao sluškinja kod susjeda. Tamo je imala ugodan i pomalo nestašan život. Iste godine primila je i sakrament prve pričesti, što je za nju bio ključni životni događaj.

Godine 1774. otišla je u grad Mauriac zajedno sa sestrom Toinette kako bi živjele tamo i radile kao čipkarice.

Jarrige je živjela oponašajući svoju imenjakinju Sv. Katarinu Sijensku. Postala je članica Trećeg reda Sv. Dominika 1776. Jako je voljela plesati, ali se odrekla toga kako bi pomagala siromašnima. Posljednji put je plesala na sestrinu vjenčanju i sljedećeg jutra se toga odrekla.

Catharine je provela cijeli svoj život skrbeći za materijalne, ali i duhovne potrebe siromašnih. Tražila je milostinju za njih, i nastojala probuditi svijest o siromašnim i siromaštvu.

Francuska revolucija donijela je i protureligijske osjećaje među narodom. Svećenici koji bi htjeli slaviti svetu misu riskirali su vlastiti život. No, Catherine im je pomagala: u tajnosti je donosila pecivo, vino i odjeću. Mnoge svećenike je spasila, ali nije uspjela slugu Božjeg Françoisa Filiola.Njega su osudili na smrt, a na pogubljenje ga je pratila i Jarrige. Kad su ga pogubili, njegovom krvlju namazala je oči slijepog djeteta i ono je ozdravilo.

Nju su nekoliko puta uhićivali, ali bi ju svaki put pustili u strahu od nereda jer je bila popularna među narodom.

Umrla je 4. srpnja 1836., a blaženom ju je proglasio sveti papa Ivan Pavao II. 1996. u Vatikanu.

T.M.I., KT