Bl. Frederik Ozanam, laik


Rođen je u Milanu 23. travnja 1813., ali je skoro cijeli život proveo u Francuskoj. Bio je jedan od utemeljitelja Konferencija Sv. Vinka Paulskog za pomaganje siromasima i radio je na njihovu širenju. Bio je i potpredsjednik Konferencija.

Krsnim imenom Antoine Frédéric rodio se 23. travnja 1813. u Milanu, gdje mu je otac JeanAntoine službovao kao liječnik. Kako piše na mrežnoj stranici sveci.net,

bio je peto dijete svojih roditelja, koji su na svijet donijeli čak 14 djece od kojih je 11 preminulo brzo nakon rođenja ili u mladenačkoj dobi. Preživjelo je samo troje: Alphonse koji je postao svećenikom, Frédéric koji je stasao u sveučilišnog profesora te najmlađi Charles je krenuo očevim stopama i postao liječnikom.

Kad je Napoleon 1815. bio poražen, obitelj se Ozanam vratila u Lyon, gdje je Frédéric završio gimnaziju (1822. – 1829.) u Kraljevskom kolegiju.

U njegovu duhovnom odrastanju snažan utjecaj izvršio je njegov učitelj filozofije Abbé Noirot utvrdivši ga u vjeri.

Nakon mature Ozanam je kratko (1829. i 1830.) radio u jednom odvjetničkom uredu. Potom je od 1831. do 1838. studirao pravo i književnost u Parizu. Proučavao je i povijest religija te latinski, grčki i hebrejski jezik kako bi bolje shvatio europsku literaturu srednjeg vijeka. Dao se i na studij glavnih europskih živih jezika.

U francuskom glavnom gradu upoznao se i povezao s katoličkim krugovima što će uroditi osnivanjem Konferencije Sv. Vinka koja će se kao laičko udruženje brinuti o siromasima i socijalno rubnim kategorijama društva.

Kao marljiv student stasao je u svestranoga intelektualca koji je 1836. postigao doktorat, te je 1839. počeo predavati pravo u Lyonu. Uz to izučio je njemački, engleski, španjolski i talijanski  te je postigao doktorat iz književnosti na temu: Filozofija Dantea Alighierija.

Kao takav ubrzo je postao profesorom na glasovitoj Sorboni.

Sa svojom životnom suputnicom Amélie Soulacroix vjenčao se 1841. te su u kršćanskom braku rodili jednu djevojčicu.

Iako je bio krhkoga zdravlja to ga nije spriječilo da ostavi dubok trag u publicistici, profiliravši se kao osobiti poznavatelj srednjega vijeka. Pisana ostavština Bl. Frédérica sabrana su u osam svezaka. 

Njegovu širokom znanju doprinijela su i brojna putovanja na temelju kojih je upotpunjavao svoje spoznaje.

Kao profesor na Sorboni u Parizu isticao se učenošću i svojom je kulturom podržavao i prenosio istinu vjere, a kao oženjen bio je dobar otac i od obitelji je načinio Crkvu u malom.

Živio je u dubokoj povezanosti s Bogom i bio je primjer u vršenju kršćanskih kreposti.

U jednom od Ozanamovih pisama od 16. lipnja 1852., dakle, malo prije njegove smrti stoji i ovo: „Najbolji je način kako korisno upotrijebiti vrijeme da ujutro žrtvujemo pola sata za svetu misu.“

Iz zdravstvenih razloga 1852. dao je ostavku na mjesto profesora u Sorboni. U tom je razdoblju proputovao Engleskom i Španjolskom, a 1853. po četvrti i posljednji put njemu tako dragom Italijom. Tada je bio primljen i u treći svjetovni red Sv. Franje Asiškog. Preminuo je u Marseillesu 8. rujna 1853. u 40. godini života.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim pokrenut je 1954. u Rimu, a sveti papa Ivan Pavao II. ga je, prigodom 12. Svjetskog dana mladeži u Parizu (18. do 24. kolovoza 1997.) proglasio blaženim.

Liturgijski spomen na Bl. Frederika je 9. rujna.

KT