Blaženi Władysław (Ladislav) Findysz, mučenik

23. kolovoza


Blaženi Władysław (Ladislav) Findysz rođen je 13. prosinca 1907. u Krościenko Niżne, u blizini Krosna na jugoistoku Poljske.

Njegovi roditelji, otac Stanisław i majka Apollonia rođ. Rachwał, imali su seosko imanje i bili su katolici stare katoličke tradicije. Dan nakon rođenja Władysław je kršten u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krosnu.

Godine 1919. završio je četvrti razred pučke škole kod Felicianitskih sestara u Krościenko Niżne i upisao se u državnu gimnaziju. Kao mladi student ušao je u Marijinu Kongregaciju. U svibnju 1927. položio je maturu te je obavio duhovne vježbe koje su bile organizirane za maturante. U jesen iste godine dospio je u Przemyśl gdje je primljen u bogosloviju. Tamo je završio filozofski i teološki studij. Tada je rektor bio sada Blaženi Jan Wojciech Adalbert (Ivan) Balicki.

Za svećenika ga je zaredio 1932. u katedralnoj crkvi u Przemyślu biskup Anatol Nowak. Sljedećih godina djelovao je kao dušobrižnik na različitim mjestima.

U jesen 1944., kao i sve druge, Ladislava su Nijemci protjerali kada su zauzeli grad Nowy Żmigród u današnjoj Ukrajini, gdje je on bio na službi. Vratio se nakon godinu dana izbjeglištva i dao se na duhovnu i materijalnu obnovu župe. No, kao nekoć nacisti, tako su sada komunisti na sve moguće načine onemogućavali njegov rad.

Unatoč tomu, spasio je mnoge grko-katoličke (Łemki) obitelji koje su komunisti proganjali. Malo pomalo, postao trn u oku je komunističkom režimu te ga je počela pratiti tajna služba. Godine 1952. školsko ministarstvo izdalo mu je zabranu predavanja vjeronauka u gimnaziji, a uskratili su mu i važeću boravišnu dozvolu. No, zato su ga crkvene vlasti 1946. imenovale katedralnim kanonikom, a ubrzo i dekanom dekanata Nowy Żmigród.

Osluškujući poticaje s Drugog vatikanskog koncila počeo je s kampanjom Pisma Milosrđa koje je slao na adrese svih župljana, u njima ih je molio i pozivao da se vrate Katoličkoj Crkvi i vjerskom životu. Komunističke vlasti su odmah reagirale: u više navrata ga saslušavale, pritvorile te osudile na dvije godine i šest mjeseci zatvora. U dvorcu Rzeszów, gdje je bio zatvoren, trpio je psihička i fizička maltretiranja koja su pogoršala njegovo i onako slabo zdravstveno stanje. Godine 1964. godine prebačen je u centralni zatvor u Krakow. Dva mjeseca prije nego je priveden i lišen slobode, u rujnu 1963. godine, Ladislav je bio operiran u bolnici Gorlice. Tek je u veljači 1964. vrhovni sud iz Varšave, na uporno zahtijevanje iz biskupije, odobrio je puštanje župnika Ladislava na slobodu. Ostao je u župnoj kući i strpljivo je podnosio bolest. U travnju 1964. dovezen je u bolnicu Breslav. Tumor debeloga crijeva više se nije mogao zaustaviti tako da je otpušten iz bolnice. U ljetnim mjesecima u bogosloviji Przemyśla vodio je još duhovne vježbe. To su njegove zadnje duhovne vježbe. U jutro, 21. kolovoza 1964. primio je svete sakramente i preminuo je u župnoj kući u Nowy Żmigród. Pokopan je na župnom gradskom groblju 24. kolovoza 1964.

Proces za njegovu beatifikaciju započeo je jubilarne 2000., zahvaljujući biskupu Rzeszówa, mons. Kazimierzu Górnyu. Blaženim je proglašen 19. lipnja 2005.

Ovo je prvi blaženik i mučenik komunističkog režima u Poljskoj i uopće prvi blaženik u biskupiji Rzeszów. Godišnji spomendan ovog mučenika je 23. kolovoza.