29. ožujka
ned, 29. ožujka 2026. 06:42
Crkva se 29. ožujka spominje Jone, starozavjetnog proroka iz VIII. stoljeća prije Krista, koji je bio pozvan naviještati Boga smrtnim neprijateljima svoga naroda, što je on najprije odbio...
Prorok Jona, sin Amitajev, potječe iz mjesta Gat-Hefera u Galileji, a djelovao je u 8. stoljeću prije Krista, za vrijeme izraelskoga kralja Jeroboama II. (786.-746.) Njegova je povijest zabilježena u jednoj od najkraćih starozavjetnih knjiga, koja se razlikuje od ostalih proročkih knjiga jer se ne bavi toliko Joninim propovijedima, koliko njegovim osobnim otporom i bijegom od Božjega poslanja.
Knjiga Jonina, za razliku od svih ostalih proročkih knjiga, ne donosi nikakvih prorokovih govora, ni protiv Izraela ni protiv susjednih naroda, nego vrlo živopisno ocrtava dramu njegova proročkog poziva i odaziva Božjoj volji. U drugim proročkim knjigama proroci su zauzeti kako će ostvariti Božje zamisli, dok Jona svim silama nastoji izbjeći poslanje koje mu je Bog dao.
Uistinu, bio je to pretežak zadatak za jednog Izraelca, osobito za Galilejca Jonu u razdoblju kada je bila osobito jaka nacionalna svijest. Naime, Jona je bio pozvan naviještati spasenje smrtnom neprijatelju Izraela: asirskoj prijestolnici Ninivi. Dramski opis Jonine prvotne pustolovine može se činiti slikovitim i nestvarnim, no Isus uzima upravo poroka Jonu kao znak svojeg uskrsnuća i izlaska iz groba: „Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći“ (Mt 12,40).
Kad je Jona napokon propovijedao u Ninivi, stanovnici su se pokajali i pošteđeni su. Izraelci su teško shvaćali svoj pravi poziv: da se ljubav i briga kojom Jahve njih okružuje protegnu i na sve susjedne narode. Po primjeru Isusa Krista i po Njegovu nalogu apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,19), prorok Jona je, na neki način, navjestitelj ove spasiteljske poruke.
Ž.I., KT