15. travnja

Sv. Damjan de Veuster


Apostol gubavaca umro je u noći 15. travnja 1889. Gubavci ga pokopaše pod onim stablom gdje je proveo prvu noć na Molokaju. Na grobnom je spomeniku pisalo: „Svetoj uspomeni na časnoga oca Damjana de Veustera, koji je umro kao mučenik ljubavi.“

Sveti Damjan de Veuster se u Belgiji i u Sjedinjenim američkim državama slavi 10. svibnja. Ime Damjan na grčkom jeziku znači krotitelj. Bio je svećenik i redovnik. Rođen je 3. siječnja 1840. kao sedmo dijete u seljačkoj obitelji u mjestu Tremeloo u Belgiji. Kršten je na ime Josip, a za vrijeme pučkih misija, koje su u njegovoj župi držali redovnici redemptoristi, 1858. je odlučio postati redovnik. Njegove dvije sestre i jedan brat su također odabrali duhovno zvanje. Bilo mu je 19 godina kad je i on stupio među redovnike u Kongregaciju Presvetog Srca Isusa i Marijina u gradu Leuvenu. Taj red bio je zadužen za pastoral Havajskog otočja. Želio je biti brat laik, ali su njegovi poglavari odlučili poslati ga na studij teologije. Kad je u misije trebalo poslati nove snage, u misije je trebao poći Damjanov brat Pamfil, koji se upravo bio razbolio. Bogoslov Damjan se tada dragovoljno javio da on pođe u misije. Još nije bio zaređen za svećenika, kad je 1863., nakon dugog putovanja lađom, stigao sa svojom subraćom u luku glavnoga grada otočja Honolulu. Dva mjeseca kasnije primio je svećeničko ređenje te je počeo zamjenjivati jednog bolesnog misionara u distriktu Puna na jugoistoku Havaja. Puna je najveći havajski otok. Naučio je jezik domorodaca. Jako su ga zavoljeli.

Poslije toga je djelovao u distriktu Kohala na sjeverozapadu Havaja. Konačno je 1873., na vlastitu želju, poslan na otok Molokaj. Na tom su otoku, na jednom poluotoku, bili izolirani ljudi koji su bolovali od gube. Zbog opasnosti od zaraze i zbog ozračja među bolesnicima, taj su otok nazvali paklom Južnoga mora. Na Molokai je Sv. Damjan stigao 10. svibnja 1873. Upravo zato se u Americi njegov spomendan slavi 10. svibnja. Na otoku Molokaiju živio je kao dušobrižnik i liječnik, jedini zdrav čovjek među 800 zaraženih gubom. Postao je pravi apostol gubavaca. Bile su mu 33 godine. Njegovo nesebično zalaganje i rad među zaraženima su ubrzo postali poznati i priznati po cijelom svijetu. Poslije jednoga tajfuna, on je zajedno s bolesnicima podigao nove kolibe, ali i bolnicu te dva sirotišta za djecu. Sagradio je i crkvu.

Dvoreći i služeći bolesnike i sam se zarazio gubom. Od bolesti mu se lice izobličilo, otpali su mu prsti. Ostao mu je samo palac i kažiprst, pa je do kraja mogao služiti svetu misu. Bolest ga je nagrizala i mučila sve do 15. travnja 1889., kad je umro. I za vrijeme bolesti, otac Damjan nastavio je svojim apostolatom i nije prestajao skrbiti za bolesnike. Svojim radom i pobožnošću proslavio je svoju domovinu Belgiju ali i Havajsko otočje u Sjedinjenim američkim državama. U njegovoj smrtnoj borbi stalno je bio okružen svojim vjernim bolesnicima, a kad je umro, pokopali su ga pod jedno stablo na otoku.

Život i djelo o. Damjana pobudilo je udivljenje i pozornost čitavoga svijeta. Potaknuti njegovim zalaganjem i dobrotom rodile su se mnoge inicijative za borbu protiv gube. U Sjedinjenim američkim državama i u Velikoj Britaniji nicale su zaklade i udruge sa svrhom, da se bore protiv gube i da pomognu liječenje bolesnika. Posmrtni ostaci o. Damjana su 1936. prevezeni u Belgiju, gdje su sahranjeni u samostanskoj crkvi njegovoga reda u gradu Leuvenu. Glasoviti Mahatma Gandhi nazvao je 1945. oca Damjana junakom od formata, dok se Majka Terezija do kraja svoga života zalagala za njegovo proglašenje blaženim. Zbog njegovog zalaganja oko ljudi, kojima je zbog gube prijetila teška smrt, Damjan je diljem svijeta nailazio na priznanje. Nakon svoje smrti Damjan de Veuster je doživio veliku slavu u svijetu, te se smjesta počeo častiti kao zaštitnik gubavaca.

Krajem 1980-tih počeli su ga štovati kao svoga zaštitnika i udruge oboljelih od Aidsa. Njegovo ophođenje s bolesnicima i njegovo ponašanje u bolesti učinilo ga je uzorom ljudi koji boluju od te strašne pošasti današnjice. Dva središta, gdje se okupljaju i liječi zaraženi od side nose njegove ime, u Indianapolisu Damien Center, i u Albany postoji također jedan Damien Center, kao mjesto susreta zaraženih od virusa HIV.

Kako prenosi Bitno.net, papa Sv. Ivan Pavao II. je 1995. u Leuvenu proglasio blaženim oca Damjana, a 11. listopada 2009. svetim ga je proglasio papa Benedikt XVI. Sveti Damjan zaštitnik je oboljelih od gube i Aidsa, te zaštitnik grada Honolulua.

KT