Sv. Ignacije Lojolski – od časnika do osnivača Družbe Isusove


Ignacije je od mladića iskušavanog svjetskim stvarima izrastao u velikog mistika. Njegov izvanredni molitveni život odražava se u Duhovnim vježbama – temelju isusovačkog života

Rođen je 1491. u Baskiji u jednoj od 24 baskijske plemićke obitelji. Bio je posljednji od dvanaestero djece. Kao paž na dvoru jednog španjolskog grandija, a poslije kao mladi časnik sanjao je o sjajnoj budućnosti.

Na Duhove 1521. braneći tvrđavu Pamplonu bio je ranjen topovskim tanetom i jedna mu je noga ostala cijeli život kraća. To ga je ranjavanje na neko vrijeme svezalo za krevet pa je imao vremena promisliti o svome životu i svojim stremljenjima. Kako u kući u kojoj se oporavljao nije bilo nikakvih drugih knjiga osima životopisa svetaca i viteških romana čitao je tu literaturu. Znatno se iznenadio da nakon čitanja viteških romana u njemu ne ostaje nikakav dojam, štoviše ostavljaju ga praznim iako dok ih čita uživa u njima, dok životopisi svetaca u njemu ostavljaju snažan dojam i daju mu kao neko nutarnje svjetlo.

Poslije ozdravljena Ignacije je krenuo na hodočašća u marijanska svetišta. Hodočastio je u Rim, pa Veneciju i napokon u Svetu zemlju.Tamo je htio obraćati nevjernike, ali u tim okolnostima to je bilo nemoguće. Još u Barceloni je kanio oko sebe okupiti skupinu istomišljenika, ali to mu je uspjelo tek u Parizu na studiju koji je bio započeo u Barceloni, a nastavio u Alcali, Salamanki.

Sa svojim drugovima Ignacije je odluku o zajedničkom životu posvećenu Kristu zapečatio na Veliku Gospu 1534. u Kapeli mučenika u Parizu. Zavjetovali su se da će služiti Bogu i pomagati dušama u savršenom siromaštvu i čistoći te poći u Palestinu. Ako im to ne pođe za rukom, onda će se staviti na raspolaganje papi, Kristovu namjesniku na zemlji, “da im Krist preko njega udostoji se pokazati put savršenije službe.” Potom su završili studije i 1537. došli u Veneciju gdje je rapski biskup 24. lipnja Ignacija zaredio za svećenika. Budući da nisu mogli u Svetu zemlju, krenuli su u Rim.

Papa Pavao III. bulom Regimini militantis ecclesiae 27. rujna 1540. potvrdio je kao novi red. Taj dan Družba sa zahvalnošću slavi i danas kao svoj rođendan.

Ignacije je jednoglasno izabran za prvog generala družbe što je on nosio 15 godina sve do smrti. Stoga je i danas u Družbi Isusovoj generalni poglavar doživotno na toj službi. Umro je 31. srpnja 1556. ostavivši iza sebe vrlo dobro učvršćen red s brojnim kolegijima i ustanovama i oko 1 000 isusovaca čiji je utjecaj nadilazio njihov broj.

Jedina župa u Vrhbosanskoj nadbiskupi koja ima ovoga svetca za zaštitnika je sarajevska župa na Grbavici.

KT