25. travnja

Sv. Marko Evanđelist autor najstarijeg Evanđelja


Kršćanska tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga se uz Sv. Marka, kojega Crkva slavi 25. travnja, redovito prikazuje i krilati lav.

O samom Sv. Marku puno saznajemo iz Evanđelja koje je napisao, a dosta pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. O njemu nalazimo bilježaka kod crkvenih otaca koji su stvarali teologiju i ostavili to zapisano u svojim djelima.

U spisima biskupa Papije iz Hierapolisa („sveti grad“ u današnjoj Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice) nalazimo važne podatke o Sv. Marku. On piše kako je Sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“. Znači biskup Papija prosuđuje kako se Sv. Marko nije baš trudio da ono što piše zapiše po nekom strogom redu, nego samo neke stvari i to onako kako je on to smatrao da je potrebno i da je dovoljno. Ali je važan podatak u kojemu kaže kako je Sv. Marko bio „Petrov tumač“.

Sv. Irenej bio je biskup u Lyonu gdje je podnio i mučeništvo oko 202. ili 203. On također piše da je Sv. Marko svoje evanđelje napisao u Rimu, prema onome što mu je Sv. Petar kazivao i svjedočio. Sv. Irenej također pobliže određuje kad je Sv. Marko to zapisao. Kaže da je to učinio nakon smrti Sv. Petra.

U drugim novozavjetnim spisima, napose u Djelima apostolskim, više puta se spominje Marko, ili Ivan zvani Marko. Njegova je majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, napose u vrijeme Petrova tamnovanja i u vrijeme njegova izlaska iz zatvora. Prema 1. Petrovoj poslanici Marko se nalazi u Babilonu, a to znači u Rimu. Ove su dvije naznake posebno povijesno svjedočanstvo za evanđelista Sv. Marka.

Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena Sv. Barnabe i Sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je bio u društvu apostolskih prvaka Sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je Sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od Sv. Pavla poprimio je pak širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu vijest. Boljih učitelja nije mogao imati, niti je trebao tražiti pouzdanije svjedoke za svoje Evanđelje.

Kako piše Bitno.net, kršćanska tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga, gotovo redovito uza Sv. Marka prikazuje se i krilati lav. Razna su tumačenja zbog kojih je on dobio taj simbol. Prema nekima, to je zato što njegovo Evanđelje ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista, „Lava iz koljena Judina“.

Drugi pak kažu kako je lav simbol Markova evanđelja jer to evanđelje potanko opisuje Kristovo uskrsnuće i s velikim zanosom proglašava Kristovo kraljevsko dostojanstvo.

Prema nekima, simboli evanđelista nastali su na temelju viđenja proroka Ezekijela i Izaije te prema Apokalipsi. Shodno tomu tumačenju Sv. Marko ima simbol krilatog lava, jer svoje evanđelje počinje s Ivanom Krstiteljem, koji je „glas što viče u pustinji“.

J.Vr.,KT