6. lipnja

Sv. Rafael Guizar Valencia, biskup


Čitav svećenički vijek mu je prošao u progonstvima, ali on je ipak ustrajao u svom radu. Prerušavao se, glumio i skrivao, sve to kako bi nastavio svoje djelovanje kao pastir potrebitima i mladima.

Rafael Guizar Valencia rođen je 26. travnja 1878. u Cotiji, u biskupiji Zamora u Meksiku. Njegova majka je preminula kada mu je bilo devet godina, a on je sve više vremena provodio u školi i s isusovačkim svećenicima. S 13 godina ušao je u sjemenište u Cotiji, a 1986. prešao je u ono u Zamori. Pet godina poslije, u lipnju 1901., zaređen je za svećenika.

Svoje rane godine svećeništva posvetio je misionarskom radu u svim dijelovima Meksika. Godine 1905. imenovan je duhovnim ravnateljem sjemeništa u Zamori te je neumorno radio na obrazovanju i širenju ljubavi prema euharistiji i pobožnosti prema Djevici Mariji.

Kako bi neutralizirao progon Katoličke Crkve, on 1911. osniva vjerske novine koje je, nažalost, ubrzo ugasio revolucionarni pokret započevši progon ovog budućeg sveca. Kako nije smio ostati u Meksiku, pobjegao je u SAD gdje je ostao do 1915. Godinu poslije otišao je u Gvatemalu i nastavio svoj misionarski rad, zbog kojeg je bio pozvan i na Kubu. Njegov rad s oboljelima od kuge 1919. na ovom otoku bio je uzoran i hvalevrijedan. Te iste godine je u katedrali u Havani posvećen za biskupa Veracruza u Meksiku. Predao se radu u svojoj biskupiji i jedna od njegovih glavnih preokupacija bilo je obrazovanje budućih svećenika. Htio je obnoviti staro sjemenište u Xalapau, međutim nedugo nakon obnove zgradu je zaplijenila tadašnja vlada. Sjemenište je preselio u grad Meksiko, gdje je ono nastavilo tajno raditi sljedećih 15 godina, a bilo je jedino sjemenište koje je nastavilo s radom u godinama progonstva Crkve.

Čitav svećenički vijek mu je prošao u progonstvima, ali on je ipak ustrajao u svom radu. Prerušavao se, glumio i skrivao, sve to kako bi nastavio svoje djelovanje kao pastir potrebitima i mladima. Svoju hrabrost i predanost pokazao je izrazitim činom - kada je ponudio svoj život progoniteljima za opstanak vjere u Meksiku.

U misiji u Cordobi 1937. imao je infarkt, nakon čega se više nikada nije oporavio. Iako vezan za krevet uspio je upravljati svojom biskupijom i slaviti mise svakoga dana. Preminuo je 6. lipnja 1938., a pokopan je već sljedećeg dana u Xalapi. Blaženim ga je 1995. proglasio sveti papa Ivan Pavao II., a svetim 2006. papa Benedikt XVI. 

K.N./T.M.I., KT