18. veljače

Sv. Šimun, biskup i mučenik


Šimun je bio drugi po redu jeruzalemski biskup, sin Kleofe, jednog od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus. Bio je Isusov suvremenik, rođak te biskup u Jeruzalemu više od 40 godina.

Nakon mučeničke smrti prvog jeruzalemskog biskupa Sv. Jakova Mlađega, oko godine 62., preostali učenici izabrali su Šimuna za njegova nasljednika. To je zabilježio Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti.

Sv. Šimuna su za progonstva koje su uslijedile za vrijeme cara Trajana (vladao od 98. do 117.) optužili pogani i Židovi da je kršćanin te Davidov potomak. Godine 107. bio je javno mučen, a zatim i raspet. Pobudio je divljenje gledatelja pa i samoga konzularnoga legata Quintusa Pompeiusa Falcoa ( od 105. do 107. godine) jer je bio hrabar starac u dobi od čak 109 godina (neki izvori tvrde kako je bio stariji 12 godina).

Iako je bio Kristov suvremenik i rođak po Davidovoj liniji o njemu povijest nije spasila mnogo informacija, osim da je bio biskupom više od 40 godina.

Za štovanje Sv. Šimuna imamo prve podatke u Adonovu martirologiju, a spominje ga i Rimski martirologij kao i knjige o svecima i mučenicima na Istoku. Svi ga od reda slave kao Kleofina sina. Neke crkve na zapadu, npr. u Brindisiu, Bologni i Bruxellesu, imaju relikvije ovoga svetca, međutim, predaja o njihovoj vjerodostojnosti posve je nesigurna.

U Crkvama na istoku se slavi 27. travnja. Ime Šimun hebrejskog je porijekla i znači Bog je uslišio.

Ž.I., KT