3. veljače

Sv. Vlaho (Blaž)


Sv. Vlaho rođen je polovinom 3. stoljeća u kapadokijskom gradu Sebasti. Vrlo mlad postao je glasovitim liječnikom i iscjeliteljem, a među mnogima ozdravio je i dijete kojemu je bila zapela riblja kost u grlu. Posebno je poznat kao zaštitnik Dubrovnika.

Nedugo nakon što je izabran za biskupa, morao se skloniti u planine pred rimskim vojnicima, koji su proganjali kršćane. U planini je našao zaštitu divljih zvijeri, s kojima je i razgovarao. Kad su ga Rimljani uhvatili, nije se htio odreći svoje vjere te je bio mučki ubijen.

Nije poznato vrijeme uspostave feste Sv. Vlaha u Dubrovniku niti okolnosti pod kojima je on postao nebeskim zaštitnikom. Prema legendi s kraja 15. stoljeća, to se dogodilo 971. Nakon što su ukrotili Neretvane, Mlečani su naumili osvojiti i Dubrovnik. To su htjeli učiniti prijevarom, noću. Dobrom i pobožnom svećeniku Stojku, župniku crkve Sv. Stjepana objavio se Sv. Vlaho i spasio Dubrovčane.

Crkve posvećene Sv. Vlahu nicale su po svim dijelovima dubrovačkog teritorija, podsjećajući stanovništvo na njegovu pripadnost. Njegovi kipovi zauzeli su dubrovačke zgrade, zidine i vrata. Isticanje kipova na javnim zdanjima i prometnim mjestima osobito je izraženo nakon stjecanja samostalnosti Dubrovnika 1358. Najveći broj postavljen je na prstenu zidina, čime je simbolično ojačana njihova zaštitna uloga. Unutar grada kipovi se postavljaju na upravne zgrade. Njegov lik krasio je i mnoge rukopisne knjige, povelje i plovidbene dozvole, ali i novac, pečate i zastave. Na prvoj stranici dubrovačkog statuta i na žigovima za žigosanje zločinaca, njegov lik je podsjetnik na obvezu i krivnju. Sjedeći na prijestolju i šaljući blagoslov, ujedinjavao je poruku o nebeskoj zaštiti s onom o pravdi i samosvijesti zemaljske dubrovačke vlasti.

Vrijedno je spomenuti, kako prenosi laudato.hr, i kip Sv. Vlaha od pozlaćenog srebra koji se nalazi na glavnom oltaru svečeve crkve. On je jedini preživjeli svjedok požara koji je u noći s 25. na 26. svibnja 1706. opustošio svečevu crkvu. Stari kip je odmah premješten u crkvicu Sv. Nikole na Prijekome. Kad je crkva sveca bila obnovljena, odlukom Senata 1715. postavljen je na glavni oltar.

KT