15. ožujka

Sveti papa Zaharija


Spisi papu Zahariju spominju kao veoma obrazovanu osobu, ljubitelja umjetnosti i pjesništva, koji je imao sklonost meditaciji, bio miroljubiv te čovjek dijaloga i dogovora.

Sveti Zaharija, podrijetlom iz grčke obitelji, rođen je 679. u Santa Severini (provincija Crotone, Kalabrija). Još kao đakon bio je suradnik pape Grgura III., pa je 732. bio supotpisnik sinodalnih dekreta. Za nasljednika Sv. Petra izabran je 3. prosinca 741.

U početku je čvrsto stajao uz Bizant. Tako je, kao zadnji papa, obavijestio o svom izboru cara Istočnog Rimskog Carstva i carigradskog patrijarha. Osobno se zauzimao za obnovu benediktinskog samostana Monte Cassino. U njemu je bilo središte vjerskih, kulturnih i društvenih vrijednosti. Osim toga Papa je rado navraćao u taj samostan i tu se odmarao. Nažalost, ni ta vremena nisu bila imuna na sukobe s pohlepnim vladarima. Liutprand, langobardski kralj, imao je plan pripojiti svojoj državi područja koja su pripadala Crkvi. No, poslije razgovora s papom Zaharijom odustao je od daljnjih osvajanja i zauzimanja Rima te je čak vratio Crkvi ono što je već bio prisvojio u Vječnom gradu i Raveni.

Zaharija je imao dosta uspjeha i u pregovorima s Rathisom, Liutprandovim nasljednikom. Njega je odgovorio od osvajanja Perugie i Monte Cassina. Poboljšao je odnose i s Francima. Oni su ga pozvali za sudca u sporu oko nasljedstva i vlasti Merovinške dinastije. Sporili su se sinovi Karla Martela: Karlman i Pipin Mali. Papa je trebao odlučiti komu će od njih dvojice pripasti kraljevska titula. Zaharija je bio mišljenja da je Karlman lijenčina i nesposoban za taj položaj, pa je bio na strani Pipina Maloga te mu je 751. podario kraljevsku titulu.

Tada se prvi put u povijesti dogodila papinska investitura tj. postavljanje vladara koje je učinio poglavar Crkve. Tim činom Papa se ujedno othrvao utjecaju Bizanta. Zaharija je obnovio, povećao i ukrasio lateransku palaču. Zato neki nazivaju Lateran i Velikom kućom ili čak Zaharijinom kućom.

Imao je velike zasluge i na užem području crkvenog života. U Rimu je održao više crkvenih sabora. Osobita mu je pri tom bila želja produbiti vjeru svećenika i vjernika te učiniti njihov život što više iskreno kršćanskim.

Preminuo je 15. ožujka 752. u Rimu te pokopan u kripti bazilike Sv. Petra.

J.P., KT