2. ožujka

Sveti Simplicije


Prema piscu glasovite povijesne knjige „Liber pontificalis“, Simplicije je bio sin nekog Kastina iz Tivolija. Kao Papa, upravljao je Crkvom od 468. do 483.

Bilo je to vrlo teško razdoblje. Za njegova pontifikata, 476., propalo je Zapadno Rimsko Carstvo. U isto vrijeme Crkva je na Istoku bila uznemirena posljedicama monofizitskog krivog nauka, osobito u sjedištima patrijarhata u Aleksandriji i Antiohiji.

O djelatnosti pape Simplicija znamo, nažalost, vrlo malo. U Rimu je obnovio i posvetio neke crkve, a u glavnim grobljanskim bazilikama postavio je zbor svećenika, koji su naizmjence obavljali bogoslužje. Iz toga se vidi kako je u onim vrlo teškim prilikama bio iznimno pastoralno zauzet i činio što je bilo u njegovoj moći.

Nakon smrti cara Leona I., 474., vlast je prigrabio nametnik Baziliskos. Kako bi što više povećao broj svojih pristaša 475./76., izdao je naredbu po kojoj su i monofiziti, koji su sve vise nadirali iz Egipta i Palestine, zadobili službeno priznanje ili bar snošljivost. Na to je odmah protestirao papa Simplicije tražeći od Bazilikosa da se ogradi od krivog nauka monofizita. No, Papin je protest ostao bez učinka. Iz njega se ipak vidi koliko je Svetom Ocu bilo stalo do pravovjernog nauka.

Kako je objavljeno na Sveci Katoličke Crkve, Adon je prvi zapisao Sv. Simplicija u svoj Martirologij, i to 2. ožujka. Pod istim je nadnevkom ušao i u Rimski martirologij, premda bi prema kasnijim istraživanjima dan svečeve smrti bio zapravo 10., a ne 2. ožujka.

Ime mu je latinskog porijekla i znači jednostavan.

KT