Hrast (Ferula gummosa Bois.)

Kukajte, hrastovi bašansk, jer posječena je šuma najgušća (Zah 11,2a).


Na mnogo mjesta u Bibliji spominje se i drvo poznato i rasprostranjeno u našim krajevima – hrast.

Porodica: Umbellifereae - štitarke

Porodica: Umbellifereae - štitarke

Piše: Dr. sc. p. Mario Crvenka, OFM

U hebrejskom postoji pet riječi za hrast - 'ayil, 'aliâ, 'alâ  'elôn,'allôn. Naziv 'allôn označava bašanski hrast. Danas je u Izraelu vrlo malo hrastovih šuma. Prema istraživa­njima Michaela Zoharyja, zna se da hrast raste u donjoj Galileji i dolini Dan, na ravnici Hule i Golanskoj visoravni ("Pflanzen der Bibel", Calwer Verlag; Stuttgart 1986.). Hrast je visoko drvo (82,5 m) vrlo razgranate krošnje. Može doseći i do 500 godina starosti. Kod nas su poznate velike šume hrasta lužnjaka ili, kako ga se na­ziva, duba (Q. Robur L.) u Slavoniji. Poznate su i ove vrste: Q. cerris L. (cer); Q. Ilex L. (česmina, crnika); Q. pubescens Willd. (hrast medunac); Q. petaea Lieb. (hrast kitnjak).

Mjesta u Bibliji: Post 12,6; 13,8; 14,13; 18,1; 35,4.8; Pnz 11,30; Jš 19,33; 24,26; Suci 4,11; 6,11; 1 Sam 10,3; 2 Sam 18,9.10.14; Iz 1,29.30; 2,13; 6,13; 44,13; Ez 6,13; 27,6; Hoš 4,13; Am 2,9; Zah 11,2a.