Obilježavanje najveće tragedije hrvatskog naroda XX. stoljeća

Bleiburg se ima gdje vratiti


Još prije dvije godine biskup gospićko-senjski Zdenko Križić tumačio je kako je HBK izabrala Udbinu kao mjesto sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta jer je tamo bio početak velikih stradanja hrvatskoga naroda i njegovih križnih putova. A tamo je i blagoslovljen oltarni kameni reljef Slava hrvatskih mučenika. Pravo mjesto – dakle!

Svetište hrvatskih mučenika u Udbini – mjesto neupitne nacionalne simbolike

Svetište hrvatskih mučenika u Udbini – mjesto neupitne nacionalne simbolike

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prije dvadesetak dana predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković održao je radni sastanak s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Počasnog bleiburškog voda o obilježavanju središnje komemoracije žrtava Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta. Priopćenje koje je uslijedilo hrvatski su mediji prenijeli prilično hladno, više-manje bez ikakva osvrta. Osim što su Novosti, list srpske manjine u Hrvatskoj, donijele naslov koji je jasno odražavao raspoloženje toga tjednika čiju okosnicu čine perjanice ugasloga Ferala, ustrajni prvoborci protiv uspomene na ovo hrvatsko stratište – Odzvonilo okupljanju na Bleiburgu, (pro)slavili su u ovoj tiskovini koja je godinama na izdašnim državnim jaslama, ovu, zapravo, očekivanu vijest o definitivnom povratku Bleiburga – kući.

Orkestrirano denunciranje

Evo, dakle, što su dogovorili sudionici skupa na zagrebačkom gornjogradskom Trgu Sv. Marka. Ovogodišnje obilježavanje održat će se u petak i subotu, 13. i 14. svibnja pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. U župnoj crkvi u Bleiburgu služit će se misa, a hrvatski veleposlanik u Austriji položit će vijenac na bleiburškom spomeniku. Središnja komemoracija s polaganjem vijenaca i molitvom bit će na zagrebačkom groblju Mirogoju, nakon čega je predviđena misa i u Svetištu hrvatskih mučenika u Udbini.

Uz to, Jandroković i njegovi gosti istaknuli su važnost dostojanstvena obilježavanja uspomene na žrtve s ciljem očuvanja i zaštite povijesne istine o toj tragediji hrvatskog naroda. Slijedom čega treba podsjetiti kako su bleiburške komemoracije posljednjih godina protekle uistinu dostojanstveno, bez ijednoga incidenta, baš onako kako nevine žrtve Brozovih osvetnika to i zaslužuju. Dojam je, međutim, kako je Bleiburgu već prije – presuđeno, mada iz Beča, tj. Koruške (još) nema službene potvrde o zabrani.

Jedan od glavnih jurišnika – denuncijanata, gradonačelnik Bleiburga Štefan Visocnik – austrijski Feralovac, takoreći – prije tri godine za hrvatske je medije pustio suzu nad tužnom sudbinom svoga grada, a sve zbog komemorativnog skupa.

„Mi ovdje imamo problem. Kada na Googleu upišete Bleiburg, na prvoj stranici iziđe da je to mjesto susreta nacista. To nije dobro za nas i za našu promociju. Mi imamo prijatelje u Hrvatskoj, imamo bratsku općinu Lovran, mi smo dolje, oni su tu. Nemamo ništa protiv mise za umrle i pale, samo ne mogu dolaziti neonacisti iz cijele Europe. A tu je problem što organizator ne može sve zabraniti“, izjadao se Visocnik.

Događaji koji su uslijedili nisu mu pak išli na ruku. Prije tri godine, naime, pirovali su samo protivnici komemoracije mašući (ponosno...) jugoslavenskom trobojkom s, dakako, petokrakom. I to s – traktora!  

Neimenovani izvor...

No, baš je ta prošla godina navijestila ono čemu evo svjedočimo danas. Govoreći za Večernji list, neimenovani (?!) hrvatski sabornik kazao je kako je organizatoru Bleiburške komemoracije bitno da austrijska strana ne osporava liturgijski karakter komemoracije, odnosno samu svetu misu.

„Sporni su popratni elementi i neke političke konotacije povezane s obilježavanjima iz Drugog svjetskog rata i nedopuštenim simbolima. Nama u Saboru važno je da se komemorira žrtva, a ne nekakvo slavlje NDH-a ili veličanje nekakvih fašističkih ideja, a tako je i bilo u protekle dvije godine, za vrijeme pandemije, 2020. i 2021.“, tumačio je u ime organizatora želeći – iz nepoznatih razloga – ostati anoniman.

Vratimo se, nakon ovoga, Novostima koje navode kako je Odbor za unutarnje poslove Nacionalnog vijeća austrijskog Parlamenta nedavno zatražio da se izda zabrana održavanja skupa u Bleiburgu, čime je, vjeruju, udario temelje za trajnu obustavu tog okupljanja koje je, drže, ranijih godina obilovalo ustaškom ikonografijom. Slijedom čega su radosno zapjevali i austrijski Zeleni. „Ustaški susret se više nikada neće ponoviti“, obznanili su uz konstataciju kako je, po svemu sudeći, komemoracija održana 18. svibnja 2019. na Lojbaškom polju posljednje masovno okupljanje održano na austrijskom tlu u znak sjećanja na „stradanje kvislinških, ponajviše ustaških vojnika, ali i civila koje su britanski vojnici 1945. izručili partizanskim jedinicama“.

CIA (zbilja) nije cicija

Ima, dakako, usred ovoga austrijskog kontinuiranog obračuna s Bleiburgom i pranja vlastite prljave savjesti, tj. – prošlosti. Uostalom, sondirajući teren za presudu – u, doduše, formi preporuke – rečenoga odbora, guverner Koruške Peter Kaiser naglasio je kako Austrija ima posebno osjetljivu političku zadaću koju mora izvršiti zbog zajedničke odgovornosti za najmračnije poglavlje svoje povijesti, tijekom zločina nacionalsocijalizma. Boje se, 'ajde da malo prevedemo guvernera, da se nacionalsocijalizam vrati kući...

No, kad smo već kod „ustaškog pirovanja“, kako su nerijetko i hrvatski mediji znali krstiti austrijsku komemoraciju hrvatskim mučenicima, ustrajno pritom tražeći po Bleiburškom polju kakvoga veselnika s (makar) ustaškom kapom – kažimo kako je uoči ovoga Uskrsa objavljeno vrlo zanimljivo svjedočenje bivšega hrvatskog diplomata Darka Bekića na njegovu Facebook profilu. Kontekst je – desetotravanjski. Naime, u Splitu je na dan osnutka Nezavisne Države Hrvatske održan skup na kome je bio nazočan i izaslanik ministra branitelja  Matko Raos i nakon čega se u Hrvatskoj iznova povela (žestoka) rasprava o korištenju ustaškog pokliča „Za dom spremni“.

„Neki vođe HOS-a i HSP-a, bez znanja svojih mladih suboraca, od CIA-e su dobivali '10 000' eura za svaki takav poklič da bi State Department mogao Tuđmana optuživati za obnovu ustaške države! To tvrdim kao sudionik sastanka Vrhovnog državnog vijeća 1991.“, napisao je Bekić referirajući se na prijedlog odvjetnika – i povremeno politički vrlo angažirana – Ante Nobila koji je u Slobodnoj Dalmaciji obznanio kako je jedino rješenje za „slučaj ZDS“ kazna od 10 000 eura za svakog iz čijih usta iziđe ovaj pozdrav.

Gdje su nestale ustaše?!

Potreba za denunciranjem Hrvatske nije, međutim, prestala ni nakon ranih 1990-ih. Dapače!  Treba zato u sjećanje prizvati sve one slike uvijek, više-manje, istih sudionika bleiburške komemoracije u crnim odorama od prije pet-šest godina, te se zapitati: Koliko ih je mjerilo kukuruz i uzvikivalo ZDS za određenu apanažu. A, vidjeli smo kako uistinu CIA nije cicija. Mada, vjerojatno su bleiburšku režiju „ustaškog pirovanja“ u novim okolnostima sponzorirali novi pokrovitelji. Bjelodano je pak kako je posljednjih godina taj izvor presušio, pa su, eto, odjedanput (?!)  nestale i „ustaše“ s Lojbaškog polja.

Kako bilo, uz misu u župnoj crkvi u Bleiburgu, središnju komemoraciju s polaganjem vijenaca i molitvom na zagrebačkom groblju Mirogoju, misa će se slaviti i u Svetištu hrvatskih mučenika u Udbini. U kontekstu čega treba podsjetiti kako je ideja da se „Bleiburg“ vrati kući zapravo stara koliko i „austrijski desant“, uz ponešto kolaboracije (hrvatskih) „domaćih izdajnika“. Austrijska odluka o zabrani bila je zapravo samo pitanje dana. Otud – možda?! – sada kada je do nje praktički došlo i mirenje sa (s)udbinom čak i Počasnog bleiburškog voda. Dok Hrvatska biskupska konferencije, u biti, i nema razloga za nezadovoljstvo – sveta misa nikada i nije bila upitna.

Molitva i (za) nezaborav

A baš je na Udbini 2020. biskup gospićko-senjski Zdenko Križić objasnio simboliku toga mjesta: „U nemogućnosti obilježavanja redovite komemoracije na Bleiburgu, Hrvatska biskupska konferencija izabrala je Udbinu, iznad Krbavskog polja, kao mjesto sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta jer je ovdje, na neki način, bio početak velikih stradanja našega naroda i njegovih križnih putova.“

Kamen temeljac udbinske crkve izvađen je iz temelja krbavske katedrale, a 8. lipnja 2003. blagoslovio ga je sveti papa Ivan Pavao II. na riječkom Trsatu. U fundamente crkve hrvatskih mučenika položen je 9. rujna 2005. Povodom 10. obljetnice, 29. kolovoza 2015., blagoslovljen je oltarni kameni reljef Slava hrvatskih mučenika, rad hrvatskog akademskog slikara Kuzme Kovačića.

Bleiburg se, dakle, vraća na sveto (hrvatsko) mjesto. Mjesto molitve i nezborava! A(li) sveto mjesto ostaje i Bleiburško polje, taj vječiti simbol najvećeg stradanja Hrvata u XX. stoljeću.