Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Dirljive, zapravo utješne bile su riječi kojima se zamjenica predstavnika misije SAD-a pri UN-u Tammy Bruce na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a obratila visokom predstavniku Christianu Schmidtu – zahvaljujući mu na pet godina posvećene službe. Ističući uz to kako ova, njegova, naime, iznenadna abdikacija nije ničiji poraz, niti pobjeda. Već, veli, početak jedne nove faze u BiH. A, onda je navijestila i svjetlo na kraju tunela.

 I Washington ima neke prijedloge…

„Danas je prijetnja secesijom povučena i autoritet Ustavnog suda BiH je priznat. Milorad Dodik je napustio poziciju, birači će izići u listopadu s novim Izbornim zakonom. Međunarodna misija u BiH prelazi u novu fazu. OHR nije ni trebao biti trajna ustanova“, naglasila je, dodajući kako novi visoki predstavnik zapravo neće biti Schmidt umjesto Schmidta, nego će imati ograničene nadležnosti, a temeljni će mu zadatak biti prenošenje odgovornosti na lokalne lidere.

Uz to, neizravno je navijestila kako bi se u bijelu kuću na Miljacki mogao, umjesto Nijemca, useliti Amerikanac. Pozvala je, naime, da se predlože kandidati za novog visokog predstavnika, a ukoliko ih ne bude dovoljno (pravih), i Washington, veli, ima neke prijedloge. Nije to, međutim, spriječilo bh. medije kako bi špekulirali tko je novi Visoki. Pri čemu su, navodno, zasad (čak) dva Talijana i jedna Britanka – favoriti. No, ako novi poklisar tzv. međunarodne zajednice neće imati ovlasti guvernera poput prethodnika, onda je u biti svejedno tko će na golemu – bez poreza! – sarajevsku plaću.

Osim ako dođe Amerikanac. Onda je to sasvim druga priča, baš kao što je – u eri Donalda Trumpa – američka politika poseban slučaj.

Kad se (ono) Mujo vadi

Kako bilo, vijest da Nijemac odlazi potpuno je zasjenila ona druga. Političko Sarajevo – šef diplomacije Elmedin Konaković, bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i veleposlanik pri UN-u Zlatko Lagumdžija, naime, nisu imali pojma da je bivši njemački ministar poljoprivrede spreman kazati „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“ – auf Wiedersehen – ili, ipak, Goodbye – budući da su mu, po svim diplomatskim kuloarskim indiskrecijama, Amerikanci pomogli u pakiranju kufera. Uostalom, neposredno prije „dana D“, šef bh. diplomacije svjedočio je u intervjuu za portal Bljesak.info kako je Dodik pokušao skloniti visokog predstavnika, ali kako su „oni sve kontrolirali“.

Zanimljivo, a i to govori o bh. diplomatskoj „sili nebeskoj“, dan nakon što je Schmidt postao bivši, Lagumdžija je tvrdio kako je znao „za cijeli proces“. Zašto to onda nije znao i njegov šef u Sarajevu, nije objasnio.

Koliko je golema bošnjačka iznenađenost, svjedoči zapravo i to kako se (potom) „Mujo vadio“. Javio se tako jedan lokalni novinar svjedočeći u Avazu kako je on još davno govorio da Švabo odlazi, ali ga u Ministarstvu vanjskih poslova nitko nije htio slušati.

Pričala Miri jedna žena…

A, potom se oglasio i – već zaboravljeni – pošteni Srbin Miro Lazović koji je posvjedočio kako mu je, kad je ono jednom bio u Švedskoj, neka gospođa iz vlade kazala da su Schmidtu dani odbrojani… O pak stanovitoj panici govori i nervozna reakcija Ćamila Durakovića koji je dužnosnika koji je već jednom nogom izvan OHR-a pa, dakle, i izvan BiH, pozvao da iskoristi bonske ovlasti i nametne zakon o raspodjeli državne imovine.

Možda je, doduše, toga potpredsjednika Republike Srpske na ovaj – očajnički! – apel ponukalo to što je Schmidt prvotno izjavio kako je podnio ostavku, ali će ostati do izbora, pa je eto Duraković pomislio kako ima vremena – i moći. Međutim, prošlotjedna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a pokazala je kako je on već – bivši. Na East Riveru se jasno i glasno moglo čuti kako će novi Visoki biti imenovan u lipnju. Slijedom čega se može zaključiti kako je glede prizivanja (famoznih) bonskih ovlasti, Durakoviću najbolje, mada i neizravno, odgovorio Tonino Picula: „Ne želim biti ciničan, ali očito postoje ovlasti jače od bonskih, koje koristi Ured visokog predstavnika. Washingtonske su ovlasti u ovom trenutku puno snažnije.“ A, dođe li – još! – Amerikanac umjesto Europljanina, Bosna će (napaćena) nakon guvernera dobiti – šerifa.

Od toga, ako je suditi po dijelu sarajevskog tiska, Bošnjaci uistinu strahuju. Procjenjuju pritom kako u aktualnom srazu Amerike protiv europskih sila, postaju kolateralna šteta. I, konstatira, ne bez rezignacije, Faktor, u dvoboju s Dodikom, Schmidt je dobio prvo poluvrijeme, ali je izgubio utakmicu. „Nažalost, Sarajevo je, kritizirajući Schmidta, nesvjesno sjeklo granu na kojoj sjedi. Ono što bi moglo doći nakon Schmidta nije pravda, nego surova trgovina interesima u kojoj bi Bošnjaci mogli platiti najveću cijenu“, upozorava taj bošnjački portal.

Pozdrav (vam) iz Bijele kuće

No, kad smo već kod utakmice, kažimo i kako eresovski Srbi ne misle kako je sviran kraj – nego da prava utakmica tek počinje. Srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović detektirala je sredinom prošloga tjedna kako se svi utrkuju u spekulacijama tko će biti imenovan na poziciju visokog predstavnika i svi, kaže, žele biti oni koji kobajagi najviše znaju ili su najbolje obaviješteni.

„Zašto bi netko uopće bio imenovan kad je sustav OHR-ova djelovanja nedemokratski i apsolutno prevaziđen. Ako je on jamstvo postojanja neke zemlje, kako to neki kažu, onda ta zemlja ima male izglede za budućnost“, objavila je Cvijanović na platformi X. I ubrzo dobila potvrdu ove svoje teze od jednoga Schmidtova predšasnika, prvoga visokog predstavnika u BiH.

„Europska unija bila je slaba u svome pristupu, ali sad se mora zbrojiti. OHR nakon 30 godina nije koristan. Potrebna je nova inicijativa“, poručuje Carl Bildt, potpuno na crti Cvijanovićeve, koja je nakon Nijemčeve oproštajke u New Yorku skoknula u Washington i uredno se prošle srijede javila iz zapadnog krila Bijele kuće. Za to se vrijeme bošnjački dužnosnici svađaju tko (ni)je znao da su Amerikanci kazali visokom predstavniku kako je vrijeme da se vrati kući. Što je on kasnije preveo kao – „osobnu odluku“.

Visoki u Slavenovoj kampanji

I, doista, činjenica da je, primjerice, nepoštivanje odluka visokog predstavnika kažnjivo prema Kaznenom zakonu BiH – o čemu bi više mogao kazati presuđeni eresovski vožd! – bjelodano, uz ino, svjedoči o suverenitetu države i, u biti, vraća nas istovremeno u 80-e prošloga stoljeća i Zakon o zaštiti lika i djela druga Tita, koji je donesen 1984. Četiri godine nakon što je u Ljubljani uvenula Ljubičica Bijela, malo (…) su se po staroj Yugi razlajali, pa je valjalo zaštititi „najvećega sina“. I, zakon je – logično! – bio na snazi do ’91. kada su zbratimljeni narodi bratstvo-jedinstvo počeli raspirivati drugim sredstvima.

Pravimo li paralelu s odlazećim Švabom, treba pošteno kazati kako u RS-u nisu čekali da ode – ili, ne daj, Bože, k'o Broz, umre. Nema toga što mu, primjerice, Dodik nije izgovorio tijekom njegova gotovo petogodišnjega stolovanja podno Trebevića. A ni Bajini trabanti nisu mu, dakako, ostajali dužni. I, sve to usprkos Kaznenom zakonu… verbalnom deliktu, naime… Jasno, već do kraja godine, ako ne i prije, o njemu će se govoriti kao o lanjskom snijegu. Pa, nije on Tito!

Zapravo, za sve su kriva prevelika očekivanja – bošnjačka, prije svih. Kada je u ljeto 2021. stigao u Sarajevo, očekivalo se da konačno izvede Bosnu na pravi put. Isticalo se pritom kako je riječ o Nijemcu, odlučnom i preciznom s kojim nema – labavo. A, evo sad na njegovu kraju, ti su se isti sjetili kako je najjači šamar Schmidt opalio demokraciji u izbornoj noći 2. listopada 2022. kada je promijenio Izborni zakon. Uz to, ne može mu bošnjački tisak oprostiti ni „slučaj Kovačević“, objašnjavajući kako je Komšićev savjetnik pao u Strasbourgu nakon „njegove sramotne intervencije po nalogu Zagreba“.

„Netko tko će štititi državu“…

Što će, uopće ne dvojim, obilato koristiti u nastojanju instalirati u listopadu savjetnika Slavena u hrvatsku fotelju po (4x) oprobanom i uspješno realiziranom „modelu Komšić“. Slijedom čega valja podsjetiti kako je netko, nakon što je najvažnija fotelja u OHR-u ostala upražnjena, kazao kako bi, da je ovo normalna država, to što „guverner“ odlazi bila radosna vijest. Jer, rješavamo se patronata, ograničena suvereniteta, naime. Međutim, mediji bliski tzv. probosancima i dalje očekuju kako će doći netko tko će štititi državu, netko tko će provoditi presude Europskog suda za ljudska prava te netko tko će biti autoritet na pravdi, a ne na sili i improvizaciji. Zamislite: netko tko će štititi državu?! Kakvu to državu štiti – stranac?! Više od tri desetljeća nakon rata…

A, što ako dođe – šerif?! Možda će onda oni što Schmidta danas iz Sarajeva ispraćaju drvljem i kamenjem, jednog skorog dana plakati za Švabom iz dotirana filma. Utvrdimo zato gradivo: Bonske su ovlasti za one – nadolazeće? – washingtonske kamilica. Konačno, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, koja pretendira od listopada imati člana Predsjedništva BiH, drži kako se o budućnosti Bosne i Hercegovine i funkciji visokog predstavnika pregovara kroz aranžmane u kojima sudjeluju vlasti iz RS-a, međunarodni akteri i strana administracija, dok institucije BiH ostaju po strani.

I ovo je priopćenje, nedvojbeno, dio predizborne kampanje. Ali to nikako ne znači da u njemu nema istine. Poglavito sjetimo li se prošlotjednog pozdrava Željke Cvijanović iz Bijele kuće.