Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prošli je tjedan, možda čak i naprasno, obilovao vijestima i događajima čija je znakovitost zapravo neupitna. Krenulo je s objavljivanjem nove strategije SAD-a za Balkan. S naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, tu kroničnu bolesnicu u dalekome kutu čekaonice za euroatlantske integracije. Najveću pozornost u izvješću koga je State Department uputio Kongresu izazvala je konstatacija, gotovo imperativna: završila je američka politika izgradnje država. Nakon čega su, kao ilustracija načina kako će Amerika zadržati svoju nazočnost u ovom dijelu Europe, obznanjeni glavni ciljevi te nove politike toga (navodno) ex-svjetskog policajca.

S kinesko-ruske distance

Riječ je o trima glavnim prioritetima: održavanje regionalne stabilnosti, jačanje gospodarske i energetske suradnje te suzbijanje utjecaja Rusije i Kine i organiziranog kriminala. Ništa, u biti, novo – poglavito kada se govori o, sad već, diplomatskoj do kosti oglodanoj frazi o ruskom i kineskom utjecaju na (Zapadni) Balkan. O kojemu je, primjerice, Aleksandar Vučić mogao čitati tijekom višednevna posjeta Kini gdje je, ako mu je vjerovati, već drugi dan ugovorio poslove vrijedne gotovo – milijardu eura! Dok je Milorad Dodik sve što Amerikanci kuhaju pratio sa svoje omiljene adrese – Moskve, s Međunarodnog foruma o sigurnosti.

To mu je, izračunali su sarajevski mediji, drugi put u svibnju da je pohodio majčicu Rusiju. Prvi se put sastao s Vladimirom Putinom.

Glede pak gospodarske i energetske suradnje, tu su Amerikanci, ne bez kontroverzi iz briselske perspektive, već napravili korak od sedam milja. Južna plinska interkonekcija, hrvatsko-bosanskohercegovački projekt koji bi trebala realizirati američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, praktički je gotova stvar.

Zanimljivo je, međutim, kako rečenu tvrtku vodi bivši odvjetnik Donalda Trumpa i brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Joseph Flynn.Nema, dakle, sukoba interesa u Americi, posebice kad se potencijalno vrte puste milijarde i kad su, predmnijeva se, predsjednikovi prsti u pekmezu.

Bildt & Petritch: Gasi svjetlo!

A, evo, što o američkim poslovima – nekim, istina, drugim – misle dvojica bivših visokih predstavnika u BiH, Carl Bildt i Wolfgang Petritsch, koji su inače sredinom prošloga tjedna u združenome autorskom tekstu za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) obznanili kako je vrijeme da OHR-u objavi „fajrunt“ te podsjetili kako je ionako zamišljen kao privremena institucija. Ovaj dvojac, koji je imao uistinu guvernerski mandat, detektira kako se u Washingtonu nazire izrazito transakcijski pristup.

„Nedavni posjet poslovno vrlo aktivna Trumpova sina glavnom gradu bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, mora se promatrati kao pokušaj uspostavljanja još jednog sumnjivog poslovnog odnosa. Slični procesi već se odvijaju u Srbiji i Albaniji, uz zanemarivanje europskih pravila i zakona“, upozoravaju te predviđaju kako bi u takvim okolnostima nasljednik odlazećeg Christiana Schmidta teško mogao imati veći legitimitet. (Termin koji, jasno, izaziva stanovitu uznemirenost u glavnom gradu bosanskohercegovačkog entiteta Federacija… u jednom drugom, u listopadu iznova aktualnom slučaju.)

Murphy koji je, zanimljivo, imao žestoke sukobe i s Dodikom i s Izetbegovićem II., sad špekulira da – možda? – i američka administracija signalizira kako ne bi imala ništa protiv „tri Slovenije“

I, kad smo već kod legitimiteta europskih poklisara u BiH, zanimljiva je opaska jednoga srbijanskog analitičara koji podsjeća kako je Schmidt kada je došao u Sarajevo u kolovozu 2021., sjeo – bez doduše amenovanja Vijeća sigurnosti – u fotelju kao posvećeni apsolutist. Kako se, veli taj autor ne bez cinizma, inače usred (demokratske) Europe naziva činovnik koji snagom svoje riječi može mijenjati, nametati i suspendirati zakone. Što je sve pobrojano odlazeći Nijemac radio. Zaboravlja se, međutim, kako je novopromovirani kolumnist FAZ-a Petritsch u travnju 2001. slao tenkove SFOR-a na Hercegovačku banku…

Pozdrav iz Moskve

Ipak, ovu naknadnu pamet prvog Visokoga, Bildta – prosinac ’95./lipanj ’97. i njegova spisateljskoga jarana, tenkista Wolfganga ne treba ignorirati. Naročito jer je u priličnu suglasju s analizom ex-američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja koji, skinuvši diplomatske rukavice, izvješće koje je američka administracija podnijela Kongresu naziva kratko i jasno – zbrkanim. Posebice pritom sumnjivim drži deal Dodik & Washington, apostrofirajući dogovor SAD-a s eresovskim predsjednikom u sjeni iz 2025. o ukidanju sankcija. Dogovor se, po Murphyju, nije pokazao uspješnim za Trumpovu administraciju, slijedom čega onda konstataciju kako je Amerika riješila najakutniju krizu u BiH – taj američki diplomat (u mirovini…) ironizira.

„Dodikov etnonacionalizam i dalje je najdestabilizirajuća sila u BiH, a on i dalje otvoreno govori o svom cilju neovisnosti RS-a. Za promociju te ideje plaća lobiste u Washingtonu“, poručuje. Samo dva-tri dana nakon ove njegove opservacije Dodik je poručio kako je jedino jamstvo Srbima na Balkanu život u jednoj državi. Uz pozdrav iz – Moskve…

No, kad smo kod „etnonacionalista“, Murphy tvrdi kako jedan od njih, Bakir Izetbegović, možda ne bi imao ništa protiv podjele BiH jer je, veli, tijekom pregovora o ustavnoj reformi 2021./2022. američkim dužnosnicima povjerio kako bi mogao živjeti s podjelom BiH jer bi njegov – valjda bošnjački – dio bio veličine Slovenije. A, Murphy, koji je, zanimljivo, imao žestoke sukobe i s Dodikom i s Izetbegovićem II., sad špekulira da – možda? – i američka administracija signalizira kako ne bi imala ništa protiv „tri Slovenije“.

Njemački cinizam

Vratimo se pak komentatorima FAZ-a, koji su se zagledali u kristalnu kuglu i evo navješćuju kako bi trebala izgledati BiH nakon OHR-a, kojemu su ta bivša OHR-ovca evo već presudila. Tandem Bildt & Petritsch u tom slučaju ne dvoji o europskoj perspektivi. Štoviše, drži kako bi bez tutorstva BiH postala dio dinamična političkog projekta, što bi, misle, bio prijelaz s međunarodnoga nadzora na europske integracije.

„Povlačenje Christiana Schmidta zato predstavlja dugo očekivanu priliku da se međunarodna politika prema BiH iz temelja promišlja europski“, tvrde, dometnuvši kako BiH nije potrebna beskonačna produžena međunarodna uprava – nego vjerodostojna europska budućnost. Slijedom čega valja napomenuti kako je Friedrich Merz predložio status pridružene članice, koji bi Ukrajini donio pogodnosti poput sudjelovanja na sastancima Europske komisije i Europskog vijeća. Istovremeno, prema ideji toga njemačkoga kancelara, zemlje Zapadnog Balkana dobile bi niži status promatrača u europskim institucijama.

I, da bi ovaj – zapravo njemački cinizam! – bio kompletan, Volodomir Zelenski, koji usred rata i ne zna koliki mu je teritorij, s indignacijom je odbacio ovaj prijedlog ističući kako bi takav status ostavio Kijev bez glasa unutar bloka. „Bez Ukrajine ne može biti cjelovita europskog projekta, stoga i njezino mjesto u Europskoj uniji mora biti potpuno – i punopravno i ravnopravno“, poručio je Zelenski u svojoj objavi na platformi X.

Nije Baja bacio pare

Glede europskoga promišljanja BiH treba se prisjetiti i Schmidtove ispovijedi listu u komu su se evo autorski oglasila dva njegova predšasnika. Uskoro ex-Visoki tvrdi kako je američki stav, koji je potvrđen i u Vijeću sigurnosti UN-a, Bosna i Hercegovina sukladna Daytonskom sporazumu. Što, logično, isključuje neovisnost Republike Srpske. Međutim, lobistički ugovori Banje Luke s američkim lobistima bliskim Trumpu sugeriraju stanovitu namjeru. Uz to, Nijemac, koji se – kao jedan od rijetkih – prema vlastitu priznanju, teška srca oprašta od Bosne napaćene, tvrdi kako Dodik & comp. za američko lobiranje izdvajaju novca gotovo koliko iznosi i cijeli godišnji proračun OHR-a. Slijedom čega će eresovski vožd ispratiti visokog predstavnika iz Sarajeva, a ne – kako se jedno vrijeme vjerovalo – on njega iza rešetaka. Nisu, dakle, zaludu bačene eresovske pare…

I, u takvim okolnostima, sredinom prošloga tjedna stiže vijest kako bi u Schmidtovu, dakle europsku, fotelju u bijeloj kući na Miljacki prvi put u povijesti mogao sjesti – Amerikanac. Navodno je Washington već izvijestio Vijeće za provedbu mira (PIC) kako je njihov kandidat William Ruger. Riječ je o iskusnom obavještajcu s impresivnom karijerom u tom području. Ali, prije svega o osobi koja se ubraja u uski krug Trumpovih lojalista. Ovu, zasad koliko ekskluzivnu, toliku i neslužbenu vijest treba, međutim, promatrati u kontekstu ranosvibanjskoga istupa Tammy Bruce.

Ta je američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima tijekom rasprave o stanju u BiH, vođene na Vijeću sigurnosti kazala kako SAD cijeni Schmidtov angažman, ali želi vidjeti drugačiji pristup međunarodne zajednice pa tako i ulogu Ureda visokog predstavnika (OHR) koja neće biti intervencionistička, nego posrednička ne bi li se tako osiguralo da domaći političari u konačnici preuzmu svoj dio odgovornosti za stanje u zemlji.

Vrlo, vrlo zanimljiv početak lipnja

Uz to, pozvala je članice PIC-a da predlože kandidate za novoga visokog predstavnika, a ukoliko ih ne bude dovoljno ili europskoga konsenzusa, Washington će imati svoj prijedlog. Ako je vjerovati portalu politicki.ba, konsenzusa zasad nema. Talijanskome diplomatu Antoniju Zanardiju Landiju koji je, navodno, bio američki favorit, pale su akcije jer EU i Velika Britanija inzistiraju na europskijem kandidatu. Istovremeno, Francuska je već poslala svoju nominaciju koja ima potporu Berlina i Londona.

Nedvojbeno, bit će u Sarajevu uzbudljivo 3. i 4. lipnja – kada Katolički tjednik već bude pred čitateljima – na zasjedanju PIC-a. A, kako će tek biti zanimljivo ukoliko uistinu Washington pošalje Rugera, Williama Rugera, koji je, uz ino, bio zadužen za pripremu Trumpovih sigurnosnih brifinga. Neće, doduše, imati, poput Bonda, Jamesa Bonda, dozvolu za ubojstvo – ali da će biti (kao) šerif, ne treba dvojiti. Bez obzira što je govorila veleposlanica Bruce na East Riveru.

Šerif (svjetski) ga, naime, i šalje…

(Tekst je izvorno objavljen u Katoličkom tjedniku br. 22/2026 uoči zasjedanja Vijeća za provedbu mira 3. i 4. lipnja u Sarajevu)