Zdravstvo u BiH

Bojimo se da liječnika neće biti ni za lijeka


Primjerice, u pedijatriji i psihijatriji prosječna starosna dob liječnika je 58,3 – a to znači da će se te grane za pet, šest godina, kada liječnici odu u mirovinu, ugasiti. A već je kritično u Kliničkoj bolnici Zenica jer su anesteziolozi otišli u Njemačku.

Kad (li) će se zdravstvo probiti na dnevni red Parlamenta

Kad (li) će se zdravstvo probiti na dnevni red Parlamenta

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Tematska sjednica Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH o stanju zdravstva u tome entitetu bila je zakazana za 28. siječnja. No, otkazana je uz obrazloženje kako su od zakazivanja sjednice pristigli brojni zahtjevi za raspravu o stanju u svim kliničkim centrima u FBiH, kao i županijskim bolnicama, slijedom čega je onda od resornog ministarstva zatraženo da dostave sve informacije nužne za raspravu.

Prozvani su, međutim, odgovorili kako u traženom roku nisu u mogućnosti prikupiti i dostaviti sve informacije, pa je, eto, sjednica otkazana do daljnjeg. Nema, naime, niti naznake kada bi rečeno ministarstvo moglo dostaviti tražene informacije.

Sekine „zlatne kašike“

Ipak, na prošlotjednom parlamentarnom zasjedanju zdravstvo se nekako ušuljalo na dnevni red, i to tako što su opozicijski klubovi u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta inzistirali da predsjedavajući toga Doma Mirsad Zaimović zakaže tematsku sjednicu posvećenu aktualnim pitanjima u zdravstvu, s naglaskom na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.

Ravnateljica KCUS-a Sebija Izetbegović, igrom je slučaja (...) i esdeaova zastupnica u entitetskom Parlamentu, pa je bila u prigodi odmah uzvratiti. „Stanje u Kliničkom centru nije nikakva tajna, to je potpuno transparentan rad u svakom smislu, ali je veliki problem razgovarati s ljudima koji su u opoziciji, posebno ako su ti ljudi neznalice“, poručila je s govornice, nakon čega se stekao dojam kako će se tematska sjednica – iako odgođena – održati, pa makar i u neformalnoj formi.

Replicirajući onima koji tvrde da su odlasci liječnika, općenito zdravstvenih radnika poprimili dramatične razmjere, Izetbegović je, zapravo, poručila kako je sve pod kontrolom. „U mirovinu su otišla 53 liječnika, imali smo tri smrtna slučaja, ali smo zaposlili 93 specijalista i 119 specijalizanata. Mi smo apsolutno kapacitirani za sve potrebe rada“, kazala je ta visoka dužnosnica najjače stranke u Bošnjaka. No, je li baš tako?!

Glede odlaska liječnika iz Bosne i Hercegovine, precizne podatke nemaju ni u Liječničkoj komori Federacije BiH – iako konstatiraju kako je ovaj trend, usprkos tvrdnji Izetbegović, poprimio epidemijske razmjere, o čemu zorno svjedoči podatak da odlaze cijele obitelji kojima je u obiteljskoj tradiciji baviti se ovim pozivom. Do orijentacijskih podataka u komori su došli temeljem „good standing“ dokumenata koje svaki liječnik, prilikom odlaska u drugu zemlju, mora zatražiti od svoje matične komore.

S fakulteta pravo u - Njemačku

„Mi smo 2017. uradili analizu i došli do zaključka da su te godine izdana 302 „good standing“ dokumenta. Do te brojke došlo se uvidom u registre županijskih liječničkih komora, koje su članice Liječničke komore FBiH. Međutim, nije to konačan podatak. Ima, naime, znatan broj liječnika koji uopće nisu prijavljeni u komoru, nego izravno s Medicinskog fakulteta odnose diplomu u, primjerice, Liječničku komoru u Njemačkoj“, obznanila je sredinom siječnja u Liječnička komora FBiH.

I kad se sve zbroji, računa se kako je 2017. FBiH napustilo 350 liječnika, dakle: svaki dan po jedan! Godinu kasnije broj odlazaka bio je, istina, nešto manji – 267, bez, dakako, onih koji su odmah nakon diplome izravno promovirani u – „gastarbajtere“. Rezultirao je to, drže u komori, novi Kolektivni ugovor koji je za liječnike bio nešto povoljniji. Zanimljivo, a još više znakovito, za 2019. nema analiza. U Liječničkoj komori FBiH kažu kako je, zapravo, postalo besmisleno slati te podatke Federalnom ministarstvu zdravstva i drugim nadležnim institucijama, koji ionako ništa ne poduzimaju.

Nakon čega, dakako, nije teško pogoditi zašto prozvano ministarstvo ne dostavlja informacije potrebite za parlamentarnu raspravu.

Također priča o „zlatnim kašikama“ (u zdravstvu) koju preliminarno plasira Izetbegović(ka) ne drži vodu jer je u Federaciji prosjek godina liječničkog korpusa – 58 (!), slijedom čega nije onda teško razumjeti zašto su na KCUS-u umrla tri liječnika. A za pojedine grane medicine slobodno se može kazati kako uskoro liječnika neće biti ni za lijeka. Primjerice, u pedijatriji i psihijatriji prosječna starosna dob liječnika je 58,3 – a to znači da će se te grane za pet, šest godina, kada liječnici odu u mirovinu, ugasiti. A već je kritično u Kliničkoj bolnici Zenica jer su anesteziolozi otišli u Njemačku.

Danke, Deutschland!   

U Liječničkoj komori FBiH podsjećaju, ne bez zebnje, kako su još 2011. iz Njemačke poručivali da će im 2020. trebati 20 000 liječnika, te tako liječnicima iz naše regije dali do znanja kako ih čekaju raširenih ruku. A od prošle godine na snazi su i brojne druge olakšice pri izdavanju radnih dozvola, tako da liječnici odlaze puno većom brzinom negoli se u Parlamentu zakazuju sjednice na (tešku) temu zdravstva.

Uostalom, plaća doktora medicine u FBiH je 1 400 KM, a specijalista 1 900 KM, dok je u Njemačkoj plaća liječnika početnika 3 600 eura. Ali, nije kvaka u ovome našem egzodusu samo u golemom srazmjeru u primanjima ovdje i tamo (daleko). Našim „bijelim mantilima“ rastu akcije i zbog toga što su im njemački kolege nezadovoljne primanjima pa idu raditi u Skandinaviju...

I kad smo već kod novca, tu je još jedna bolna tema vezana za ovo područje. Korupcija, zna se! Javna je tajna kako „plave kuverte“ putuju po ordinacijama. Međutim, koliko god je to opći dojam te gotovo da i nema pacijenta koji se nije suočio s tim, prema podatcima Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) iz rujna prošle godine to je samo „subjektivna percepcija“. Tako je APIK 2017. zaprimio šest, 2018. jednu, a 2019. dvije prijave.

Mito je nužno

U APIK-u drže kako se uzrok ove, u biti, krive slike krije u činjenici da sektor zdravstva nije u nadležnosti države, nego entiteta, županija i Brčko Distrikta BiH, te je realna mogućnost da građani korupciju prijavljuju nižim razinama vlasti koje se bave otkrivanjem i procesuiranjem koruptivnih kaznenih djela. S druge strane, tu je i strah građana da ne bi trpjeli štetne posljedice kada zahtijevaju liječničku pomoć.

U prilog ovomu ide istraživanje Centara civilnih inicijativa i drugih neovisnih agencija koje je pokazalo da je gotovo polovica ispitanika imala doticaja s korupcijom u zdravstvu, a skoro petina njih platila je pregled ili kupila dar liječniku ili medicinskom osoblju radi osiguranja određenih usluga.

Uz to, ova je analiza pokazala kako su građani najmanje spremni prijavljivati korupciju u ovoj oblasti te kako se u korupciji u zdravstvu rijetko javlja izravna iznuda mita. Pacijentima ili članovima njihovih obitelji da se na znanje kako je mito nužno. Prosječan sadržaj famozne „plave kuverte“ kojom građani plaćaju za medicinske usluge iznosi 500 KM. A Centar za istraživačko novinarstvo nedavno je objavio podatak da građani bh. liječnicima kroz darove i novac daju oko 120 milijuna KM svake godine.

Nema, dakle, nikakve dvojbe kako je zdravstvo tema o kojoj je nužno raspravljati - i donijeti rješenja - u obama entitetima, kad (već) nemamo resorno ministarstvo na državnoj razini. Zdravstvo nam, naime, boluje od raznih bolesti. I krajnje je vrijeme da se, nakon dijagnoze, krene s liječenjem.