Ovih se dana napunja pet godina od posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini i Sarajevu. S obzirom da je čovjek biće zaborava, ovo je prigoda da se prisjetimo nekih njegovih riječi izrečenih u Sarajevu koje vrijede i danas.

Izbor Južnoamerikanca za papu

Papa Franjo je izabran za rimskog biskupa i time za poglavara Katoličke Crkve 13. ožujka 2013. Argentinski kardinal Jorge (Juraj) Bergoglio (Bergoljo), inače dijete doseljenih talijanskih roditelja, je prvi papa iz Južne Amerike, čime se otvorila nova epoha u povijesti papa, a i Katoličke Crkve.  Prema svojoj ideji da se Crkva treba prvenstveno brinuti o siromašnima, o malenima i o periferiji papa Franjo je prvo posjetio Albaniju koja je bila i službeno proglašena od predsjednika Envera Hodže ateističkom zemljom. Tamo je vjera jedva i preživjela komunistički i ateistički sustav, čije se posljedice vide i danas. Zatim je htio 2014. posjetiti Bosnu i Hercegovinu, prigodom stoljetnice Prvog svjetskog rata. Posjet je odgođen jer su izbili socijalni protesti u Sarajevu i u nekim drugim gradovima. Posjetom BiH 6. lipnja 2015. htio je izraziti svoju ljubav prema mjesnoj Crkvi i BiH, ali i opredjeljenje za mir. U Sarajevu je de facto ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda od strane Gavrila Principa započeo 1914. Veliki rat.  Za ovaj kontekst je važno kazati da se nakon Drugog svjetskog rata dogodio i zadnji rat (1991.-1995.), stoga je BiH i Sarajevo povlašteno mjesto za mirotvorne ideje.

Papa u Sarajevu

Posjet je unatoč nekih sumnji bio uspješan. Stadion Koševo bio je prepun s oko 70 000 vjernika, bilo je puno biskupa i svećenika. Vlast i mediji kao i pripadnici drugih vjera srdačno su dočekali papu mirotvorca. Mnoge radnje su bile zatvorene, mnogi ljudi nisu se mogli kretati, ali nitko se nije bunio. Kao i moto papina cjelokupnog posjeta i posebno propovijed je bila obilježena evanđeoskom idejom: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.“ Važno je da je rekao da je mir djelo pravde. Uz ideju mirotvorstva papa je promicao ekumenizam i međureligijski dijalog i susreo se s liderima tradicionalnih bh vjerskih zajednica: židovskom, pravoslavnom i islamskom. Znakovito je kako papa Franjo snažno promiče ove ideje, iako se ne bi očekivalo s obzirom da dolazi iz Argentine, praktično čisto katoličke zemlje.

BiH ima misiju ekumenizma i dijaloga

BiH u kojoj žive katolici, pravoslavni, muslimani, židovi i drugi je locus theologicus (teološko mjesto) za ekumenizam i međureligijski dijalog. Ne treba se umoriti i ponavljati da ova zemlja ima misiju na području ekumenizma i dijaloga. To je teška misija i teška zadaća, ali je zadaća za sve prave vjernike, a i za sve ljude bez obzira koliko to teško izgledalo. To je prednost, ali i teret BiH, jer većina ljudi su po naravi fundamentalisti. Većina ljudi bi voljela etnički, vjerski, jezički, rasno i u svakom drugom smislu „čiste zemlje“. Za to su neki promicali ideju „etničkog čišćenja“, a bilo bi bolje promicati ideju „etičkog čišćenja“.

Različitost je prirodna i božanska

Na svijetu postoji više rasa, tisuće naroda i plemena, preko dvije tisuće religija. Lingvisti kažu da danas na svijetu ima oko 6 800. Npr. Indija ima oko 1,2 milijardu stanovnika, a govori se preko stotinu jezika, a službeni su hindi i engleski te još 18 drugih jezika. Također je zanimljiv slučaj Papue Nove Gvineje koja ima 5,5 milijuna stanovnika, a govori se 830 različitih jezika. A u BiH smetaju tri jezika! Može biti donekle i razumljivo da ljudi žele apsolutnu istost i čistost, jer je jednostavnije, ali je to nerealno, neprirodno i nebožanski. Tko to želi biti nerealan, neprirodan i nebožanski? A istost vodi u brisanje svih razlika, na koncu u brisanje osobnosti i osoba. Tko  želi da bude izbrisan kao osoba? To je bitna ideja svih totalitarizama koji bi željeli uništiti sve razlike i da imaju „čistu rasu“, čistu zemlju itd. Neki tvrde da je ekumenizam i dijalog nemoguća misija, a u svem životu nužan je dijalog: u obitelji, na radnom mjestu, u društvu i uopće u cijelom životu. 

„Antifašisti“ nisu bili svjesni da nanose štetu ugledu Sarajeva

Neki autori i neki političari stalno insistiraju na „etnički čistim“ idejama, čime se zagađuje i opterećuje ova mala, ali lijepa zemlja. Često se ponavlja da neće živjeti s drugima, pa je nekima razlog da se sele iz BiH. I onda dođu u Njemačku gdje moraju živjeti osim s ovdašnjim susjedima također s Nijemcima, Turcima, Afganistancima, Pakistancima, Ukrajincima, Poljacima itd. Ovdje ne mogu s dva naroda, a u Njemačkoj mogu s petnaest naroda plus ova dva ovdašnja naroda. Nedavni suvišni i nepotrebni nemiri i neredi oko tzv. blajburške mise u Sarajevu stvorili su kod nekih ljudi ružne osjećaje i pobudili niske strasti te doveli do osjećaja ugroženosti Hrvata. „Antifašisti“ i „protestanti“ tvrde da ih je bilo 4 000 do 5 000, iako su neki tvrdili da ih je bilo puno manje, no to je sad sporedno. Ali je izgledalo po nekim prezentacijama i u nekim medijima kao da je to većina Sarajlija. Toliko se moglo naći u bilo kojem većem gradu. Prema popisu stanovništva iz 2013. i trenutnoj teritorijalnoj podjeli sa četiri općine Sarajevo ima 275.524 stanovnika. To znači da je bilo oko 2 % stanovnika, pa što to znači prema ostalih 98% stanovnika?! Vrlo malo, no nanijeli su znatnu štetu Sarajevu, BiH i posebno Katoličkoj Crkvi koja je toliko učinila i čini za BiH.

Je li u BiH najgore?

Onda su neki dirigirani analitičari to kvalificirali kao da su ovdje posebne napetosti, i time potvrđivali svoje teze da je BiH „nemoguća država“. A kao da nema problema u Njemačkoj, primjerice problemi sa strankom Alternativa za Njemačku, s migrantima ili sad što vidimo u Americi demonstracije protiv rasne diskriminacije sve do upotrebe oružja. Ili višemjesečne i nasilne demonstracije u Srbiji, pa žuti prsluci u Francuskoj i tako redom. To ne treba uzeti kao jeftino tješenje, nego samo nas treba činiti što realnijima u ocjeni stanja u BiH i svijetu. Naravno ne treba se zaboraviti da postoje zli ljudi i šejtan koji se protive miru, suživotu i svemu Dobrom.

Papa Franjo je upravo u Sarajevu ustvrdio: „To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi 'u dijelovima' te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima“. Papa je svjestan da postoje neki koji namjerno stvaraju i izazivaju napetosti i nerede, „posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje“. Stoga je sve pozvao na odgovornost i zauzetost da budu mirotvorci, jer će se „sinovima Božjim zvati“. Ima li ljepšeg imena i ljepše časti nego biti „sin Božji“! Vrativši se u Rim papa Franjo je ovako sažeo cilj svoga hodočašća: „Sada je (u BiH, op. FT) u tijeku lijepi proces pomirenja i prije svega sam zbog toga išao tamo: kako bih podupro miran suživot različitih naroda; to je naporan, težak, ali i moguć put!“

T.M.I./KT