Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prije nekoliko godina objavljena je zanimljiva studija u Journal of Aging Research, provedena na – čak! – 1 749 400 Amerikanaca, a koja je glorificirala ljude rođene u prosincu, pa onda, dakle, i na najradosniji kršćanski blagdan te (i) Badnjak; Ako ste rođeni u dvanaestom mjesecu, posebno u danima oko Božića, velika je vjerojatnost, tvrdi studija, da ćete živjeti 105 ili više godina!

 Moram priznati kako mi se ovo predviđanje, da ne velim proročanstvo, činilo malo nategnutim; Međutim, ovoga će Badnjaka svoj 89. rođendan proslaviti Stjepan Mesić, rođen 24. prosinca 1934 u Orahovici. Dakle, posljednji je predsjednik SFRJ nadživio doživotnog predsjednika te pokojne države koji je, podsjetimo se, sumnjao da će umrijeti – ikada! A kako je baš ovoga prosinca promovirao svoju novu (…) autobiografsku knjigu, dojam je kako će osobnim primjerom dokazati da je studija Journal of Aging Research na pravome tragu.

Krštenje (i) u crkvi Sv. Nikole Mirlikijskog?

  Jasno, ima nemali broj onih koji će kazati kako je Mesićev nadnevak rođenja jedina njegova veza s katoličanstvom. Bogom, općenito! Ipak, i za odnos toga drugog hrvatskog predsjednika, inače iznimno živopisnoga, s Crkvom – postoji jedna dramatična, ali i kontroverzna priča. Pri rođenju bio je toliko sitan i slab da su mu roditelji, Josip i Magdalena, odmah zapalili svijeću pored uzglavlja i čekali da umre. Po preporuci lokalnog fratra, krstili su ga dva dana po rođenju kako bi, svjedočio je Mesić svojevremeno, kada ode kod Svevišnjeg mogao ući kroz vrata raja. No Stipe, koliko god bio sitan, bio je, pokazat će vrijeme, i dinamitan. Ali, makar u ranom djetinjstvu, i nesretan; Naime, kad je imao samo 17 mjeseci, ostaje bez majke, koja umire u 24. godini života.

  Nešto kasnije, otac mu ženi Milevu Jović, o kojoj će Mesić uvijek govoriti s poštovanjem i ljubavlju, nazivajući je – majkom. Čini se, međutim, kako je Mileva, ipak, bila (samo) žena od krvi i mesa, pa je, tvrdio je to Ratko Dmitrović u tekstu objavljenom u Pečatu 2010., maloga Stipu krstila (i) u pravoslavnoj crkvi, točnije u crkvi Sv. Nikole Mirlikijskog u manastiru Orahovica. Priča o tome, navodnom, dvostrukom krštenju aktualizirana je lani, kada je dvostruki bivši (Ex-Yu i Hrvatske) predsjednik u rujnu posjetio manastir Orahovica, gdje ga je dočekalo Njegovo preosveštenstvo vladika pakračko-slavonski gospodin Jovan, što je kao velika vijest objavljeno na Facebook stranici Sabornog hrama Svete Trojice u Pakracu.

   Pa, ipak, visoki gost orahovačkoga manastira demantirao je ove navodne, naglasivši kako su ga majka i otac, katolici, krstili u katoličkoj crkvi ali “ni to nije bilo njegovom voljom”. Kako bilo, u jednom dijelu njegova dvostrukoga, dakle 10-godišnjeg stolovanja na čarobnome hrvatskome brijegu Pantovčaku, u dobroj se mjeri primio njegov nadimak – Stevo. Budući da mu je i supruga Milka, baš kao i maćeha Mileva bila Srpkinja, Mesić se nije naročito bunio zbog ovoga trećeg – „krštenja“. A oni koji su ga bolje znali tvrdili su kako je sveta vodica kojom je kršten na blagdan Svetog Stjepana Prvomučenika bila njegov najizravniji dodir s Crkvom, za koju u kasnijem životu nije previše mario. Debitirao je i oprostio se kao katolik u jednom danu…

Biblija – bez razumijevanja

  Na Badnjak, ali 1922. rođena je u Sjevernoj Kalorini jedna od najvećih zvijezda Hollywooda i jedan od najljepših žena svih vremena Ava Gardner. Majka joj je bila škotsko-irskog podrijetla, a otac mješavina Irca i Tuskarora Indijanaca. Gardneri su uzgajali pamuk i duhan, no ne naročito uspješno, pa su za Avina djetinjstva izgubili farmu i bili prinuđeni preseliti u Newport News. Malo potom, sretna je zvijezda zasjala iznad glave tada već 19-godišnjakinje kada je otišla u posjet sestri Beatrice i njezinu suprugu fotografu Larryju Tarru. Zet je imao dobro oko, pa je Avu fotografirao i njezinu fotografiju stavio u izlog svoje fotografske radnje. I, ne samo to; Njezin je portfolio poslao u MGM i studio ju je pozvao na razgovor. Iste godine obrala se u Hollywoodu – a sve ostalo je legenda. Istinita, uglavnom…

  U jednoj je svojoj novinskoj ispovijedi „Bosonoga kontesa“ priznala kako je do svoje 25. pročitala samo dvije knjige: Bibliju i roman Zameo ih vjetar Margaret Mitchell. Čini se, međutim, kako Bibliju nije čitala baš s razumijevanjem, što, u biti, i nije krila. Tako je jednom prigodom, i inače brutalna u svojoj medijskoj iskrenosti, kazala nakon prvog od tri moždana udara: "Željela bih doživjeti 159 godina, s cigaretom u jednoj ruci i čašom viskija u drugoj, no znam da to nije moguće“.

   Ta holivudska famme fatale umrla je 25. siječnja 1990., u dobi od 68 godina. Kazala je svojoj domaćici: „Tako sam umorna“ i zauvijek sklopila oči. Pokopana je na groblju u Smithfieldu u Sjevernoj Karolini, gdje je među vijencima na njenom sprovodu bio i onaj jednog od njezinih (bivših) muževa Franka Sinatre, na kojem je pisalo: "Mojem anđelu, zauvijek, Francis“. Ava – anđeo?! Eh, kako muškarci, kad su žene u pitanju, znaju biti neobjektivni.

Život kao veliki voćnjak

   Iz Avani je svijeta i, po mnogima, najveća holivudska zvijezda ikad – Humphrey Bogart, rođen na Božić 1899. u New Yorku. Ali, već i oko njegova rođendana isplela se kontroverza, gotovo kao oko Mesićeva krštenja; Pojavila se, naime, špekulacija kako je zapravo Warner Bross – zbog romantične pozadine – izmislio da je Bogie rođen 25. prosinca. No iako mu nikad nije pronađen rodni list, ključni dokaz kako je, ipak, božićno dijete obavijest je u bostonskim novinama koja potvrđuje da se rodio na Božić 1899. Bogartov otac Belmont bio je prezbiterijanac, a majka Maud članica Episkopalne Crkve, što, uči nas njegov burni životopis, nije imalo naročita utjecaja na toga velikoga glumca. Bogart je inače nizozemsko prezime koje znači "voćnjak“, a Humphrey se u životu ponašao baš kao u velikome voćnjaku, berući sa svih stabala razno, nerijetko, i zabranjeno voće.

   Legenda kaže kako su mu posljednje riječi bile: „Nikad nisam trebao zamijeniti scotch martinijem“. A sjajna holivudska glumica Katharine Hepburn svjedočila je kako su ga na bolesničkoj postelji posjetili ona i sjajni Spencer Tracy, koji ga je na rastanku potapšao po ramenu i kazao: „Laku noć, Bogie". Polagano ga je pogledao, sa smješkom uzeo za ruku i kazao: „Zbogom, Spence“. Bio je to, parafrazirajmo nezaboravnu Bogartovu Casablancu, kraj jednog velikog prijateljstva i jedne velike filmske karijere. Životna su se svjetla iznad ovoga neponovljivog glumca ugasila kada mu je bilo 57 godina.

    A na Božić 1642. rodio se Isaac Newton, koji je do svoje 30-te otkrio sve ono što je služilo kao mehanički temelj industrijske revolucije 18. i 19. stoljeća koja je zauvijek promijenila svijet.

„Sretan rođendan Isaac Newton!“

    Prije desetak godina, tim je povodom američki astrofizičar, pisac i promicatelj znanosti Neil deGrasse Tyson uzburkao javnost svojom objavom na sam dan Isusova rođenja. „Na današnji dan rođeno je dijete koje će u dobi od 30 godina transformirati svijet“, napisao je na svomTwitter profilu, dometnuvši: „Sretan rođendan Isaac Newton!“

Svega petnaestak minuta nakon kontroverznog tvita, koji je podijeljena više od 77 000 puta, uslijedio je i nastavak Tysonove 'božićne čestitke'. „Sretan Božić svima! Poganski blagdan (prije Krista) postao je religiozni blagdan (nakon Krista), a trenutno je trgovački blagdan (u Americi)“.

Isaac Newton napisao je, precizno su utvrdili njegovi biografi, 1,3 milijuna riječi o biblijskim temama, a njegov je život podsjetnik kako predanost znanosti i Bogu ne mora biti u suprotnosti. U biti, njegovo nasljedstvo nije samo njegova znanost prepuna otkrića, već vizija da Bog, ne samo da nije daleko od zakona stvaranja, već je u njihovom središtu

   Da je (tada) bio živ, veliki bi znanstvenik nedvojbeno također tvitao. A kako nije, poslužit će – više nego dobro! – ova njegova misao:

„Sve materijalne stvari izgledaju da su sastavljene od tvrdih i čvrstih čestica, koje su različito vezane u prvom stvaranju savjetom inteligentnog Izvršioca. Bog je taj koji je stvorio i materiju i red. I ako je On tako učinio, potpuno je ne filozofski tražiti neku drugu teoriju o podrijetlu svijeta ili smatrati da je kozmos (red) mogao nastati iz kaosa jednostavnim zakonima prirode“. Napisao je, precizno su utvrdili njegovi biografi, 1,3 milijuna riječi o biblijskim temama, a njegov je život podsjetnik kako predanost znanosti i Bogu ne mora biti u suprotnosti. U biti, njegovo nasljedstvo nije samo njegova znanost prepuna otkrića, već vizija da Bog, ne samo da nije daleko od zakona stvaranja, već je u njihovom središtu.

  Nakon čega, što drugo kazati doli: Sretan (nam) Božić! A i rođendan onima koji slave…