Piše: Tina Matić

Tijekom pontifikata, Petrovi nasljednici – pape redovito pišu tekst putem kojeg dijele nešto što smatraju važnim za dobrobit ljudi, što ima najveću snagu, obavezujući karakter i aktualnu tematiku. Naziv tog dokumenta je enciklika i potječe od grčke riječi enkyklos što znači „ići u krug“, taj naziv objašnjava i karakter poruke, tj. kruženje po čitavom svijetu.  

Odjek

Veritatis Splendor ili u prijevodu Sjaj istine deseta je po redu od 14 enciklika koliko ih je napisao sveti papa Ivan Pavao II. Pisana je na latinskom jeziku i objavljena 6. kolovoza 1993. u 15. godini njegova pontifikata – jednog od najduljih (od 16. listopada 1978. do 2. travnja 2005.)

U ovom slučaju, dokument je upućen samo i u prvom redu biskupima kao čuvarima i učiteljima vjere i morala na katoličkim učilištima, no to ne isključuje važnost enciklike i u životu ne samo vjernika, nego svakog dostojnog čovjeka koji želi živjeti moralno.   

Rad na njoj trajao je šest godina i bila je jedna od najkomentiranijih enciklika nakon objavljivanja. Nekoliko puta su na prevaru i prije vremena objavljeni pojedini dijelovi. Bio je to dokument koji je imao veliki odjek, ali to je donijelo i niz pogrešnih interpretacija gdje su u središte stavljane stvari koje su u enciklici samo usputno spomenute. Ipak, najveći dio kako vjernika, tako na osobit način teologa koji se bave moralnom teologijom, prihvatio je ovaj, dokument koji je jedan od najsvestranijih filozofskih učenja moralne teologije u katoličkoj tradiciji.

Temeljit rad

Činjenica da se na enciklici radilo nekoliko godina kako bi iznjedrila najbolje, potpune i istinite iskaze ukazuje i na to da je po strukturi i sadržaju prilično složena. Tako je Sveti Otac probleme moralnog nauka iznio kroz tri velika poglavlja, 35 podnaslova i 120 brojeva.

Nižući te brojeve objašnjeni su i problemi o priznavanju dobra, postojanju zla, ulozi ljudske slobode, savjesti smrtnog grijeha.

„No nikakva tama greške ili grijeha ne može u potpunosti oduzeti od čovjeka svjetlo Boga Stvoritelja. U dubinama srca, čovjeku uvijek ostaje čežnja za apsolutnom istinom i žeđ za postizanjem cijelog znanja o njoj“, kazao je sveti papa Ivan Pavao II. U tom smislu, poručeno je moralna istina dostupna, a ljudska sloboda i Božji zakon nisu u sukobu – Božji zakon štiti i promiče slobodu.

Sve to što je Papa htio poručiti biskupima, a po njima svima ostalim, izneseno je ispreplitanjem tekstovima o duhovnosti, razmišljanjima i na kraju molitvi Mariji Majci milosrđa.

Više od 10 pravila

U svom Pogledu na encikliku Veritatis Splendor, dr. Valentin Pozaić,pomoćni biskup zagrebački kazao je kako je povod enciklici bio kriza morala u praksi i velika pomutnja u teoriji. Osim toga, enciklici je prethodio i Katekizam Katoličke Crkve koji zapravo i služi kao osnova ovomu dokumentu.

Iz toga je lako zaključiti kako je moralna teologija po sebi opširna, a neke od misli koje prožimaju Veritatis Splendor jesu: poštivanje ljudske slobode, kritika modernog relativizma, univerzalnost moralnog zakona, ljudska čežnja za apsolutnom istinom.

Jedan od načina na koji je postignuto iznošenje deset Božjih zapovijedi, kao nešto što se temelji na moralu, jest Papino pričanje prispodobe o bogatom mladiću koji je Isusa upitao o životu, a on ga uputio na 10 Božjih zapovijedi.

„Isus pokazuje da zapovijedi ne smiju biti shvaćene kao minimalne granice koje ne treba prijeći, nego kao put koji uključuje moralno i duhovno putovanje kao savršenstvo u čijem je srcu ljubav. Tako zapovijed 'Ne ubij!' postaje poziv na pažljivu ljubav koja štiti i promiče život bližnjega“, izneseno je u ovom papinskom dokumentu. Ipak, poruka enciklike nije samo poštivanje tih deset zapovijedi nego uz to i dvije zapovijedi ljubavi i svega onog što zagovara činjenje dobra i ne nanošenja zla.

Svatko ima istu dužnost

Od mnogih moralnih dilema iz druge polovice 20. stoljeća, pisano je u 25 godina staroj enciklici na poseban način izdvojeno je pitanje istine. I Sveti Otac kaže kako ju čovjek uvijek treba tražiti i nadasve poštovati.

Uz to, on veže i savjest – odzvanjanje Božjeg glasa u jezgri svakog čovjeka i posljednja subjektivna norma moralnog vrednovanja i djelovanja. Najbolji put zrele i ispravne savjesti je život po istini.

Ovim dokumentom se htjelo poručiti kako poslušnost istini nije lagana, a izbor između dobra i lošega velik je izazov, no čovjek mora biti svjestan toga da moralni zahtjevi štite dostojanstvo svakog pojedinca te da nikakva pogreška ne može u potpunosti otuđiti čovjeka od Boga. Bog čovjeka ljubi, a pitanje morala dira svakog tog čovjeka, pa i onog koji ne poznaje Krista.