Desetljeće recepta za sretan život


Nedavno sam pročitao jednu inspirativnu priču koja kaže kako je jedna djevojka u Srbiji odlučila donirati svoju odjeću Centru za beskućnike...

Piše: Josip Milanović

Tjedan poslije srela je jednu beskućnicu u svojoj majici koju je napravila još kao tinejdžerica. Prišla joj je i rekla kako joj se njena majica sviđa, na što se beskućnica nasmijala i rekla kako je i njoj majica odlična.

Danas, kada se svakodnevno susrećemo sa statistikama o broju mladih koji su napustili svoju domovinu, iz njima poznatih razloga, mnogi bi rekli da nam nedostaje istih ili sličnih priča o mladima koji mijenjaju svijet, da Bosni i Hercegovini, posebno Katoličkoj Crkvi, nedostaje vrijednih mladih koji su spremni dati sebe za potrebe drugih.

Vrijedni mladi

No, ako se malo osvrnemo, stvar je drukčija. Oko nas još uvijek ima vrijednih mladih koji žele, mogu i hoće. Mladih koji traže mogućnost da upravo svojim rukama naprave nešto korisno i ostave trajni pečat na njihovo remek djelo u koje su uložili ljubav, vrijeme, znanje, vještine i to najčešće volonterski, ne tražeći ništa zauzvrat osim jedino veliko hvala i obećanje da se uskoro ponovno vide na istim ili sličnim aktivnostima.

Zamislite sebe prije 10 godina. Možda ste tada išli u osnovnu ili srednju školu. Neki od vas su studirali, neki izgubili ili dobili posao. Neki uradili svoj prvi volonterski zadatak, sudjelovali prvi put na nekom susretu mladih, prvi put putovali.

Vrlo često ćemo sebe opravdati kako se ne sjećamo što smo jeli za doručak prije nekoliko dana, no istina je pak da se mnogi od nas sjećaju godina unatrag kad smo sanjali velike snove i radili na njima.

Sa strahom, nesigurnošću, povjerenjem, iščekivanjem, potpuno predani, bilo kako, samo da budu danas ostvareni ili su na korak do ostvarenja. Svejedno, 10 godina poslije sigurno nitko od vas nije prestao sanjati. Baš kao ni skupina mladih u Sarajevu koja je sanjala prije 10 godina jedno mjesto koje će biti središnje mjesto okupljanja nadarenih i vrijednih mladih koji se ne boje sanjati, ali i raditi na tome da se snovi ostvare.

Svoji na svome

A jesu. Ne jedan, dva, 10, nego 100 snova mladih koji 10 godina kasnije iako imaju ozbiljne poslove, obitelji, djecu, još uvijek pronađu vrijeme kako bi došli na ono „središnje mjesto“– Nadbiskupijski centar za pastoral mladih (NCM) Ivan Pavao II. Jer nekako su tamo svoji. Sa svojim snovima, idejama koje je danas desetine tisuća ljudi prepoznalo i usadilo u svoje djetinjstvo, svoje odrastanje.

Danas, 10 godina poslije, „središnje mjesto“ za mlade okupilo je desetke tisuća mladih koji su nastavili sanjati i raditi sjajne priče, baš kao i ona djevojka s početka teksta. Deset godina poslije, deseci tisuća mladih mijenjajući sebe zapravo mijenjaju svijet, ovdje u Bosni i Hercegovini. Ne, negdje tamo u nekoj obećanoj zemlji, nego baš ovdje, zemlji neuređenog obrazovnog sustava, neuređenog zdravstvenog, javnog sustava, ali zemlji uređenih vrijednosti kod mladih. One vrijednosti koje praktično ne možete primijeniti u nastavi, ali u Centru da.

Učili i pomagali

Danas, 10 godina poslije, deseci tisuća mladih svoje slobodno vrijeme umjesto da su proveli u kafiću, darovali su potrebitima. Učili su druge, ali i učili s drugima, pomagali su starim i nemoćnim, uređivali njihov životni prostor, pripremali im drva za zimu. Radili su s djecom s poteškoćama u razvoju, s djecom bez roditeljskog staranja. Pomagali su socijalno ugroženim osobama, vrijeme su provodili u staračkom domu, pučkoj kuhinji, igrali društvene igrice, pripremali obroke za osobe treće životne dobi. Zajedno su radili na razbijanju predrasuda i stereotipa o drugim i drugačijim, radili na prevenciji ovisnosti kod svojih vršnjaka, učili strane jezike, animirali druge mlade kako bi i oni postali „žila kucavica“ svoje župne i lokalne zajednice.

Zajedničkim snagama radili su na promociji volonterskog rada, pomagali jedni drugima tijekom studija, razvijali svoj sportski duh, razvijali svijest o važnosti ekologije i očuvanja prirode, učili o poljoprivredi, putovali zajedno, upoznali i slavili Boga, sudjelovali na raznim duhovnim pobožnostima, edukacijama, akcijama i još mnogo toga.

Tisuće sudionika

Previše je stvari koje bi nas trebale zabrinuti kada su u pitanju mladi u BiH. No, s druge strane samo je jedan razlog dovoljan da shvatimo kako još uvijek u našoj zemlji postoje odvažni mladi koji se ne boje izazova, koji prkose raznim statistikama i koji služe kao primjer ostalima.

U samo protekloj godini dana, bivajući uključeno na 40-ak aktivnosti koje je Centar za mlade Ivan Pavao II. realizirao, sudjelovalo je 12 170 mladih. Upravo njih 12 170 pokazalo je kako ova zemlja ima mlade koji žele od svog života napraviti nešto te kako svijet u kojem žele živjeti i oni moraju oblikovati, ne za koju godinu, mjesec, nego sada i odmah. Ovoj brojci pridružilo se i 2 540 mladih iz Udruge katoličkih studenata Emaus, Fondacije za stipendiranje studenata Fonss te studenti koji borave u studentskom domu Ivan Merz i članovi Regionalnog ureda Centra za mlade smještenog u Travniku. Oni su jednom potvrdili da je organizacija pola urađenog posla te kako unatoč školskim i studentskim obvezama svatko od nas može pronaći i mjesto i vrijeme kako bismo pomogli onima kojima je pomoć itekako potrebna.

Darovati srce

Vratimo se na početak priče. Djevojka je svoju odjeću darovala Centru za beskućnike, pomogla beskućnici koju je srela kako hoda gradom u njezinoj majici, ali i uljepšala sebi dan saznavši od nje kako joj se majica dopada. Za samo devet mjeseci koliko su neke od aktivnosti realizirane, 12 170 mladih sigurno su učinili jednak broj dobrih djela. Možda nisu darovali odjeću nekom Centru, ali sigurno su dali svoje vrijeme, srce, emocije jednoj ili stotini osoba.

Više od 12 000 mladih poslali su snažnu poruku – da se na njih može računati, da im se mogu povjeriti odgovorni zadaci te da će rezultat njihova rada izmamiti osmijeh, suze, naježiti mnoge i vratiti vjeru u ljude, ljubav i dobro.

Svakoj mladoj osobi koja je na bilo koji način bila uključena u aktivnosti Centra za mlade Ivan Pavao II. u protekloj akademskoj 2016./2017. veliko HVALA na svemu uloženom. Zajedničkim snagama u novoj godini ovom broju od 12 170 mladih pridružit će se sigurno i stotine novih koji će, gdje god bili i što god radili, biti „središnje mjesto“ ljubavi prema bližnjem.

I ne zaboravite da je svatko od vas djevojka s početka priče koja je tu da dijeli dobro, izmami osmijeh na tuđem licu i uljepša nekomu dan, jer, to je jedini recept za lijep i sretan život.