Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Činjenica da gotovo nikakvu reakciju javnosti nije izazvalo to što je Vasvija Vidović, braniteljica aktualnog federalnog premijera Fadila Novalića, duboko ugazila u (mutne) političke vode, govori u kakvoj zemlji zapravo živimo. Legitimirajući se 5. travnja ispred „sudske kapije“ kao dobri promatrač političkih prilika u nas, ta je odvjetnica mnogobrojne novinare podsjetila na svoju izjavu još tamo na početku „slučaja Novalić&ostali“ (Fahrudinu Solaku i Fikretu Hodžiću)kad je ono zlosretni Fadil čak dvije noći prespavao o državnom trošku te – skromno ali i ponosno – primijetila kako je već tada otkrila da je riječ o napadu protivnika Federacije BiH.

Neprijatelji svih boja

Ta, još tamo od '93., kada je imenovana prvim bh. časnikom za vezu s Haaškim tribunalom, više-manje državna, tj. bošnjačka odvjetnica No.1 održala je, naime, pravi politički govor u kome je, neprimjereno dramatizirajući jednu prvostupanjsku presudu koju čekamo dvije godine, upozorila kako je situacija – teška! A teška je jer je njezin klijent, kojemu je – čak! – i federalno, pretežito bošnjačko, mnijenje „presudilo“ odmah nakon što je usred pandemije otkrivena afera čiji su akteri s njezinim klijentom na čelu odmah potom postali predmetom opće poruge. I (gorkog) ismijavanja.

Legitimirajući se kao, eto, dobar poznavatelj političkih prilika, Novalićeva je braniteljica žurno identificirala – i sve to gotovo usred sudske avlije – tko to ruši (stamenu, inače…) Federaciju BiH. Neprijatelji su, kako to inače biva kada se konstruira(ju) teorije zavjere, kako vanjski, tako i unutarnji. A vanjski (hercegbosanski…) su, dakako, Hrvati. „Radi se o političkom projektu koji je doveden do kraja, a koga su svojim izjavama podržali bivši predsjednik FBiH Marinko Čavara, predsjednik HDZ-a Dragan Čović i Hrvatski narodni sabor“, detektirala je ta politička analitičarka u slobodnome vremenu te stigmatizirala i domaće izdajnike: predsjednike NiP-a, NS-a i SDP-a Elmedina Konakovića, Edina Fortu i Nermina Nikšića. Sve, eto, one koji nastoje kako Novalić ne bi ostao (valjda…) doživotni premijer u tehničkom mandatu. A, eno, gazi već petu godinu. Ma što o tomu mislio Sud BiH… Uz rečeno, na Vidovićkinu popisu među onima koji Federaciji rade o glavi našlo se, zbog neprimjerena ponašanja, i Veleposlanstvo SAD-a koje je, inače, odvjetničine optužbe kratko ocijenilo – lažnim.  

Još istoga dana iz središnjice SDA-a izdano je priopćenje koje, u biti, i slovom i duhom slijedi matricu odvjetnice jednog od prvaka najjače stranke u Bošnjaka. A odmah potom oglasio se u magazinu Dani i esdeaovski zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Hamdija Abdić Tigar koji se, slijedom svoga inače kontroverznog ratnog i poslijeratnog životopisa, nije previše bavio politikom, nego je proglasio mobilizaciju.

Tigar se, ipak, malo boji…

„Smatram da je krajnje vrijeme da se okupe svi patrioti, ugledni ljudi, svi oni koji obnašaju važne funkcije, intelektualci i svi probosanski orijentirani građani bez obzira na stranačku pripadnost, i da stvorimo pokret za obranu demokracije i pozicije bošnjačkog naroda“, ne gubi (više) vrijeme Abdić poručivši također kako je nužno pozvati narod na prosvjede jer boji se – ma koliko bio Tigar – kako bi bošnjački narod u konačnici mogao biti sveden na manjinu. Stare su to tambure znane i kao strah od „palestinizacije“, koje je u medijskom bh. prostoru, s naglaskom na federalni dio, svojedobno promovirao „najpametniji u Bošnjaka“ (sad već pokojni) Muhamed Filipović.

A o čemu, uoči presude Novaliću, zbori, jednako dramatično kao i zabrinuta Vasvija, Stav pozivajući se na nekakav internetski grafički prikaz na komu su jedna uz drugu zemljopisna mapa BiH i zemljopisna karta Palestine. „Bosanska mapa pokazuje kako je relativno većinski narod za manje od jednog stoljeća sabijen na otprilike 23% vlastite države u kome ima makar i provizorni politički utjecaj na svoju organizaciju življenja, ograničena karaktera. Palestinska mapa pokazuje nešto slično, kako su Palestinci, nekad većinski u svojoj zemlji, desetljećima ograničavani te prisilno sabijeni na getoizirane područne točke, međusobno uvezane“, piše taj bošnjački tjednik.

Možda sam, pod utjecajem Vidović(ke), i sam, evo, upao u teoriju zavjere, ali inzistiranje na ovih „23% vlastite države“, prije kod Filipovića, a evo sada u bošnjačkom tisku, sugerira kako je Bošnjacima zapravo tijesno u Federaciji. Zato i jest politička analitičarka u togi kao najopasnije domaće izdajnike označila hrvatski politički vrh i krovnu hrvatsku političku organizaciju koju u bošnjačkim medijima uporno degradiraju nazivajući je udrugom građana. Usprkos, dakle, izbornoj činjenici da HNS predstavlja više od 90% hrvatskog biračkog tijela u BiH. Ma, uostalom, tko još haje za izbore i parlamentarnu većinu utemeljenu slijedom rezultata listopadskog praznika demokracije, koji se u nas ionako tradicionalno prometne u dramu.

A sada – spektakl?!

Što, dakle, očekivati u državi u kojoj odvjetnica sudsku presudu zlorabi kako bi održala politički miting?! Unatoč tomu što je (prvostupanjski) dokazano kako, ne samo da su uvezli sumnjivu robu, nego su, iako svjesni kako „njihovi“ respiratori mogu – a i to za nevolju ljutu – poslužiti (samo) u vozilima Hitne pomoći, dopustili da ih se stavi u funkciju (federalnim) bolnicama, ponajviše onim sarajevskim. Odgovor na rečeno pitanje dao je, komentirajući pitanje očekuje li intervenciju visokog predstavnika usred aktualne blokade u Federaciji, lider SDP-a i potencijalni novi federalni premijer. „Nadam se da će to biti kad se vrati s uskrsnih blagdana. Bio bi spektakl, čudo kada bismo se mi sami dogovorili. Kako bismo pobjegli od straha što će proglasiti visoki predstavnik, dovoljno je da SDA prihvati realnost“, drži Nermin Nikšić.

Ali kad smo već kod realnosti, ona je uistinu dramatična. Primjerice hrvatski (…) član Predsjedništva BiH Željko Komšić kao da predviđa potez što će ga Christian Schmidt povući nakon Uskrsa. (Nije Nikšić, doduše, predvidio kako su dva Uskrsa jedan do drugoga, a onda još i Bajram, pa je možda realnije očekivati da taj Nijemac, kojemu svako malo „probosanci“ galame ispod prozora, lupi šakom od stol nakon svih blagdana.) Osvrćući se na spekulacije o novom dekretu iz bijele kuće na Miljacki, a nastojeći biti ironičan/duhovit, Komšić predlaže Schmidtu da razmisli o jednostavnijem, učinkovitijem i neskriveno jasnijem šovinističko-fašističkom rješenju. A to je, veli, ukidanje izbora u Federaciji.

 „Događanje naroda“ usprkos svemu

„U daljoj razradi treba ozbiljno razmisliti o ukidanju i Parlamenta FBiH. A ako se odustane od ukidanja tog Parlamenta, onda veleposlanik SAD-a (bilo koji da jest) i Schmidt određuju tko su njegovi članovi“, kaže sad već cinični član Predsjedništva u četvrtom mandatu!, očigledno uzdrman nakon što je Ustavni sud BiH odbacio žalbe na Schmidtove odluke o izmjenama Izbornog zakona i Ustava FBiH, koje je podnio nerazdruživi dvojac izabran bošnjačkim glasovima Komšić&Džaferović. Obojica, inače, pravnici.

Znači: Odluka visokog predstavnika nametnuta u izbornoj noći bila je sukladna Ustavu BiH te je ono „događanje naroda“ uz Miljacku deplasirano. Usprkos čemu neki i dalje najavljuju kako će se demokracija ponovno zakotrljati sarajevskim ulicama, oko OHR-a poglavito.

Međutim, još uoči Uskrsa Schmidt je kao neku vrstu predblagdanske oporuke, prije puta u Njemačku, upozorio kako se politički akteri moraju ponašati odgovorno i okončati proces uspostave vlasti te kako je došlo vrijeme da se demokratska volja naroda pretoči u vlast.

Nije, dakako, pritom komentirao, a još manje najavljivao mogućnost nametanja novih odluka. Međutim, kako bi federalni dio Bosne i Hercegovine prodisao – intervencija se visokog predstavnika nameće kao jedino rješenje. Jer, što bi kazao Nikšić, nije lako usred SDA-ovske blokade vjerovati u čuda i spektakle. Možda je slijedom aktualne presude Suda BiH ironično, ali Schmidt se u ovome trenutku nameće kao – respirator. Njemački, a ne – dakako! – kineski.

A plaća – ide

Ipak, spektakl na kraju. I nakon travanjske presude Novalić ostaje premijer, a Solak je i dalje (suspendirani) direktor Federalne uprave civilne zaštite koji prima plaću. Klix je, istražujući ovu temu, otkrio kako ova situacija može potrajati sve do drugostupanjske presude koja pak može biti veća ili manja – čak i oslobađajuća. Što, veli taj sarajevski portal, ovisi o brojnim čimbenicima. Inače, drugostupanjska presuda može se očekivati do kraja godine, a mali su izgledi kako će se dogoditi ranije.

Zato ne treba vjerovati u čuda, nego u Schmidta. Lakše se diše!