Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

 Za naše prilike, a poglavito na djelomice i dramatične okolnosti vezane za listopadski „praznik demokracije“ ponajprije u Republici Srpskoj, razmjerno rano, sredinom prošloga tjedna, Središnje izborno povjerenstvo potvrdilo je rezultate Općih izbora u Bosni i Hercegovini. A već istoga dana, u srijedu poslije podne: SDP, Narod i pravda, Naša stranka, Narodni europski savez, Bosanskohercegovačka inicijativa – Kasumović Fuad, Pokret demokratske akcije, Za nove Generacije i Stranka za BiH usuglasili su tekst Sporazuma o formiranju parlamentarnih većina na svim razinama vlasti.

Politički galimatijas

    Slijedom čega (onda) i zajednički nastup u svim pregovorima s drugim političkim strankama, potencijalnim partnerima u formiranju parlamentarnih većina. Uz to, rečena Osmorka se obvezala i na što skorije usuglašavanje zajedničkog programskog dokumenta s jasnim načelima, mjerama i smjernicama djelovanja izvršne vlasti na svim razinama. Što, međutim, neće biti baš lagan posao s obzirom kako, evo, paktiraju stranke vrlo različitih ideoloških opredjeljenja.

   Jedan od lidera toga političkoga galimatijasa, Elmedin Konaković, odmah nakon što je SDP kao najjača stranka obznanio Sporazum, kazao je i kako je Demokratska fronta – dobro došla. Što je zapravo nemali odmak od onoga što je taj lider NiP-a govorio neposredno nakon izbora. Nije, naime, u to vrijeme vjerovao kako će se DF odvojiti od SDA. Je li se u međuvremenu nešto promijenilo?! Kako bilo, ukoliko pakt temeljen na antiesdeaovskoj matrici uistinu prikači još i Komšićevu Frontu, to će dodatno zakomplicirati buduće pregovore.

    A na tu, ipak, novu okolnost vjerojatno nije računao Dragan Čović kada je potkraj listopada u intervjuu Feni navijestio kako će HNS s, dakako, HDZ-om na čelu, nastojati u roku od mjesec dana nakon službenog objavljivanja rezultata izbora pokušati naći partnera s kojim mogu realizirati programe i uspostaviti vlast. Rok koji si je hrvatski blok odredio kraj je ove godine. Pritom je taj hrvatski prvak bio izravan: Samo je DF neprihvatljiv, iz više nego logičnih i općeznanih razloga. Ima tu, čini se, ipak i jedna kvaka. Prvi u Hrvata je, istina, višekratno prisegnuo kako će partnerstvo praviti bez rečene Fronte. Istodobno je pak kazao i kako niti želi, niti može miješati se u to kako će netko odraditi kadrovsku strukturu unutar drugog bloka – bošnjačkog, dakle.

Loša povijesna iskustva

    Čović se pritom vratio i malo u prošlost, kao potencijalno vrlo važan čimbenik koji bi mogao presuditi kojemu će se (bošnjačkome) carstvu Hrvati prikloniti. „Mi nekada kažemo da nas je SDA izigrao 100 puta, i to je točno. Ali, isto tako, SDP je dva puta napravio vlast s potpuno nelegitimnim predstavnicima Hrvata. Dakle, mi ćemo i to sagledati, ali ako netko danas ima legitimitet nacionalnog predstavljanja na drugoj strani, iskustva iz prošlosti neće biti remetilački faktor u pregovorima. Njih treba uvažavati, ali i poštivati nacionalni izborni legitimitet. Onda ste vjerodostojni“, drži Čović naglašavajući i kako se pregovori moraju graditi prvenstveno na povjerenju pa (tek) onda na programu.

    U tom je kontekstu zanimljiv stav esdeaovskoga, u listopadu prilično uzdrmanog, lidera Bakira Izetbegovića koji je u intervjuu na Federalnoj televiziji kazao kako ta bošnjačka stranka još nije ni s kim razgovarala o koalicijama. U Temeljnoj, naime, misle kako su emocije još pregrijane pa, eto, čekaju da se sve to još malo smiri. Pregrijane glave unose lošu atmosferu, što bi kazao Izetbegović II. A onda je, zapravo, parafrazirao Čovića: „Treba nam što šira koalicija koju će činiti pobjedničke stranke koje su izraz volje naroda.“ Nakon čega je biranim – a da kakvim?! – riječima govorio o svojoj stranici koja, veli, u najvećoj mjeri predstavlja bošnjački narod. Istodobno, mogućnost da se vlast pravi bez Te i Takve, drži katastrofalnom.

Izetbegovićeva prijetnja

   „Pokušati takvu stranku iščupati, ukloniti i faktički slomiti kičmu političkog života u BiH vrlo je rizična stvar“, kazao je Izetbegović mlađi koji, ne samo da upozorava, već, evo, i prijeti. Komentirajući (neslužbene) najave kako HDZ pregovara s drugim strankama o uspostavi vlasti u HNŽ-u, osim nevjerice kako je takvo što (uopće) moguće, tvrdi da, u takvu slučaju, najjača hrvatska stranka mora računati na revanš za četiri godine.

    Iz hrvatske vizure, osim konstatiranih povijesnih 100 prijevara, SDA nosi golem uteg zvan Komšićeva Fronta. Budući da je sredinom prošloga tjedna Konaković poručio kako su toj stranci vrata Osmorke otvorena, treba podsjetiti kako su glede instaliranja „poštenog Hrvata“ u državni vrh i te tzv. probosanske stranke varale – prve. Točnije, Ljiljan Zlatni je izvorno patent SDP-a koji ga je dva puta instalirao u hrvatsku fotelju. Potom ga je SDA spremno naslijedio i još ga dva puta priveo u Titinu 16. Tako, eto, taj nekadašnji novosarajevski načelnik sa 16 godina na vlasti ide stazama Đukanovića koji žezlo u Podgorici ne da 31 godinu, Lukašenka koji se iz fotelje ne da 28 godina i Putina koji stoluje u Kremlju 23 godine i nema nakanu maknuti se još desetak godina, kako je to ovih dana primijetio politički analitičar Žarko Papić, nekadašnji, inače, poklonik građanina Željka.

   Treba, međutim, kazati kako Komšić ne računa samo na minuli rad. Naime, nakon pisma Gordana Grlića Radmana glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu od 14. listopada ove godine, u kome šef hrvatske diplomacije upozorava kako bi jedinstvo NATO-a moglo biti ugroženo ako Hrvatskoj bude uskraćeno da pošalje svoje vojnike u mirovnu misiju u BiH u okviru misije EUFOR-a Althea, tabak je presavio i taj bošnjački gazija te na istu adresu odaslao pismo u kome, uz ino, poručuje kako je vojnom i političkom vodstvu Hrvatske presuđeno „kao dijelu udruženog zločinačkog pothvata“ te kako bi stoga angažiranje pripadnika Hrvatske vojske u mirovnoj misiji u BiH bilo neprimjereno.

Nemoj da vam Bisera dolazi!

   Na tome fonu bilo je i izlaganje veleposlanika BiH u Vijeću sigurnosti UN-a Svena Alkalaja prošle srijede. S tim da se taj diplomat obračunao i s Christianom Schmidtom, i to na način da su se neke njegove rečenice izrečene na East Riveru mogle prepoznati iz ranijih Komšićevih napada na visokog predstavnika.

    Zanimljivo, ali za budući rasplet pregovora o formiranju  vlasti u BiH i znakovito, Komšićevo dopisivanje sa Stoltenbergom, a onda, doduše neizravno, i Alkalajevo bošnjakovanje u UN-u, podupro je Konaković neposredno nakon što je obznanjeno kako je Osmorka za vlast spremna, a (i) DF-u vrata otvorena. Istodobno, iz prošlotjednog priopćenja HNS-a jasno je kako hrvatske stranke drže kako rečeni bh. veleposlanik ima potporu isključivo najradikalnijih bošnjačkih predstavnika koji kontinuirano zagovaraju kršenje Daytonskog sporazuma.

   Slijedom čega treba napomenuti kako je Avaz dan uoči Alkalajeva showa tvrdio da je taj veleposlanik bio za uravnoteženiji govor, ali da je Komšić inzistirao na žestoku obračunu sa Schmidtom i političarima susjednih država, s naglaskom na Hrvatsku.

     U ovu (neslužbenu) mogućnost može se povjerovati jer se najavljivala mogućnost da se umjesto Alkalaja videolinkom VS-u UN-a obrati njegova šefica Bisera Turković.

Sinonim za prijevaru

   Pod, navodno, svim tim pritiscima veleposlanik je popustio i tako još jedanput govorio u ime bošnjačke, a ne bosanskohercegovačke politike. Nakon čega nije teško zaključiti kako su oni koji su (Hrvate) prevarili „100 puta“, spremni to učiniti i 101 put. U kontekstu čega je nužno podsjetiti na (prvu) Gazijinu poslijeizbornu izjavu u kojoj je pošteno – što mu, inače, nije običaj – priznao kako je HDZ izborni pobjednik i kako će moći birati s kim će (od Bošnjaka) praviti vlast.

    Znaju to, jasno, u obama bošnjačkim taborima – esdeaovskom i antiesdeaovskom. A i jedni i drugi su kroz povijest ignorirali hrvatsku izbornu volju. I, evo, i danas se ne odriču Željka Komšića, političara koji je sinonim za – političku prijevaru u BiH. A i šire.

   Čović, ipak, vjeruje kako bi do kraja godine vlast mogla biti formirana. Čini se kako je, ipak, prevelik optimist.