Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Nakon višetjednoga pripetavanja Vijeće ministara BiH prošlog je utorka postiglo suglasnost o tekstu sporazuma koga bi trebali postići s Frontexom kako bi policajci iz Europske unije konačno mogli doći u BiH i pomoći u kontroliranju ilegalnih migracija. Riječ je o jednom od ključnih preduvjeta što ih je Europska komisija postavila da bi BiH u ožujku mogla otvoriti pristupne pregovore s Unijom, a dogovor o tome do sada su usporavali unutarnji politički sukobi u BiH svedeni na borbu oko toga što su ovlasti države, a što entiteta. I u čemu se, u biti, zrcali koliko je ovakva država (…) daleko od europskih integracija.

Malo smo netipični…

Aktualni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, gotovo citirajući svoga banjolučkoga šefa Milorada Dodika, višekratno je tvrdio kako BiH zbog svog složenog ustroja ne može prihvatiti tipski sporazum kakav Frontex sklapa s drugim državama pa se, veli, taj dokument mora prilagoditi bosanskohercegovačkim specifičnostima. I, evo, prilagođen je. Primjerice, Granična policija BiH, za sve aktivnosti na zaštiti dijela granice uz teritorij Republike Srpske koju provodi s pripadnicima Frontexa, mora tražiti i dobiti suglasnost entitetskog MUP-a. Što je protivno praksi po kojoj Frontex u načelu surađuje samo s državama, odnosno s državnim agencijama za provedbu zakona. Slijedom čega su ministri iz reda bošnjačkog naroda u Vijeću ministara blokirali Nešićev prijedlog. Nakratko…

Jer, na kraju je, evo, predložena (i usvojena) formulacija po kojoj će se suglasnosti za djelovanje pripadnika europskih policija davati „u skladu s ovlastima koje imaju različite razine vlasti“. Što je bio šlagvort ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staši Košaracu da prilično trijumfalno, nakon zasjedanja „državne vlade“, utvrdi gradivo: „U tekstu su vidljive ovlasti različitih razina vlasti.“ Jasno je pritom koja je eresovcima razina najvažnija – entitetska, dakako.

Slijedom čega bi se – čak! – moglo očekivati i kako će eresovski vožd ublažiti svoju retoriku koja je mjesecima (da ne idemo u daleku prošlost) baš onako dodikovska. Tako je potkraj kolovoza najavio kako će vlasti srpskog entiteta uskoro pokrenuti inicijativu za priključenje bloku pet brzorastućih gospodarstava: Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika (BRICS), koji se otvara za nove članice, dok Europska unija, drži, postavlja nejasne uvjete te je – usput – polemizirao s onima što tvrde kako EU (za BiH) nema alternativu.

 Bitka za Istočno Sarajevo

„Europska unija ima alternativu. S obzirom da iz Bruxellesa uvijek dolaze novi i nejasni uvjeti za prijam u Europsku uniju, smatram da bi Bosna i Hercegovina trebala podnijeti aplikaciju za članstvo u BRICS“, objavio je Dodik na profilu platforme X najavljujući kako će iz Banje Luke taj prijedlog uskoro stići na sarajevsku adresu. Već idućega mjeseca obznanio je pak kako postoji suglasnost o zakonu o sprječavanju pranja novca i borbi protiv terorizma, ali ne i o zakonu o sudovima u BiH. Problem je, makar na oko, tehničke prirode – SNSD traži da sjedište budućeg prizivnog odjela Suda BiH bude u Banjoj Luci, dok bošnjački blok traži da iz praktičnih razloga to bude u Istočnom Sarajevu. Što se, ipak, nije dogodilo. (Uz opasku, već i to što je nama naša borba dala da imamo dva Sarajeva – Istočno i ovo drugo – govori o europskoj BiH...)

Na što je eresovski vožd pred novinarima ultimativno kazao kako će on određivati gdje će biti sjedište te dodao kako ionako ne vjeruje da će Europska komisija odobriti otvaranje pristupnih pregovora i kako takve najave smatra lažnima. A, onda se, potkraj listopada, zagledao u politički horoskop te navijestio:  „Prije će se EU raspasti nego što mi u nju uđemo.“ A nakon što su nas na europskome putu potkraj studenoga zaobišli čak i Ukrajina i Moldavija, rezignirano je primijetio kako u EK opet nisu zadovoljni onim što im je isporučeno.

„Pustite više te prijevare, laži. Oni nama tu stvaraju svoju priču i hoće kazati kako su uspješni. U čemu su uspješni? Sve što su imali para dali su Ukrajini“, polemizirao je (neizravno, doduše) s briselskim kriterijem po komu će bespovratna sredstva iz europske kase biti osigurana onima na Zapadnom Balkanu koji provode reforme.

Džaba im (puste) pare

Dodik koji, inače, iznimno cijeni starostavni pronalazak Feničana, kada su europski novci u pitanju, nije čini se naročito impresioniran. „To znači – odreci se sebe, svoje države i predaj sve to Bruxellesu. Ako netko želi uzeti novac za to, neka uzme, ja neću, mi nećemo“, odrješit je!

Baš je iz hrvatskih redova plasirana teza kako za Bosnu i Hercegovinu Europska unija nema alternativu. Nije li, ipak, u trenutačnim okolnostima (malo…) deplasirana? Kad bi nam se, naime, to mogli smilovati u Bruxellesu, nakon što su netom procijenili kako su Ukrajina i Moldavija europskije od nas?

Usprkos tomu kakva god je trenutačno, a bojim se i dugoročno BiH, i dalje, ipak, ima snažna zagovaratelja u Uniji. I to, zamislite, riječ je o jednoj od „agresorskih“ država čiji je šef diplomacije Gordan Grlić Radman prošloga tjedna na briselskom sastanku ministara vanjskih poslova kazao kako bi ostavljanje BiH sa strane u europskim integracijama obeshrabrilo proeuropske lidere u toj zemlji i ohrabrilo one iz trećih zemalja koji žele da BiH potpadne pod utjecaj onih koji nemaju isti program kao Europa. Pitanje je, međutim, koliko ovo plašenje Rusima hrvatskoga ministra (više) pije vode za europskim ministarskim stolom. Poglavito nakon što vijesti s bojišnice govore o sve većim uspjesima Putinove „specijalne operacije“, slijedom čega se „Vladimir Veliki“ sve više vraća na diplomatsku pozornicu.

A glede europske perspektive Zapadnog Balkana, bosanskohercegovački je slučaj težak ponajprije stoga što ova država nema što ponuditi. Ni u Srbiji, kako je nedavno konstatirao tamošnji politički analitičar Boško Jakšić, nema istinskih reformi koje bi vodile stvaranju demokratskog društva – poslije desetljeća od početka pristupnih pregovora ta zemlja nije ni blizu članstva. Pa, ipak, Bruxelles tolerira Vučićevu Srbiju sve nadajući se normalizaciji odnosa s Kosovom – što je kronično neuralgična točka regionalne, a onda, jasno, i europske sigurnosti. Uz to, opći je dojam kako Unija obara kriterije i zbog rata u Ukrajini, što, na prvi pogled, može biti dobar signal za BiH. Posebice u okolnostima kada je među 27 članica uspostavljen kakav-takav konsenzus o proširenju.

Što kaže (europski) vox populi

No, prošlotjedna anketa u šest zemalja članica EU-a za Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) pokazala je značajnu potporu kandidaturi Ukrajine i, u manjoj mjeri, Moldavije i Crne Gore. I dalje je, međutim, aktualno suprotstavljanje eventualnom članstvu Turske – što, inače, nikoga u Ankari ne zabrinjava, ali i gotovo ignorantski odnos prema europskim pretenzijama Bosne i Hercegovine, Albanije, Gruzije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije –  niti jedna od ovih država nije dobila više od 30% potpore. Pri čemu je BiH na 28% za i 29% protiv, pa smo tako bolji (makar) od Srbije koja je dobila 25% za i 35% protiv. Istovremeno, 53% ispitanika u Austriji te 50% i 44% ispitanika u Njemačkoj i Francuskoj, takozvanoj, dakle, staroj Europi, drže kako ne treba primati nove članove.

U takvom (europskom) ozračju predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto uputila je početkom prosinca Europskoj komisiji inicijalnu inačicu dokumenta Plan reformi za BiH, što i jest jedna od obveza na europskome putu. A sve kako bi do ožujka – kada je, vidjeli smo, novi povijesni nadnevak što nam ga je odredila Europska komisija – pokazali kako smo na pravom (europskom) putu. Pri čemu valja naglasiti kako je vladavina prava tema na kojoj EU naročito inzistira. Zapravo, prvo je na popisu pravosuđe, odnosno unaprjeđenje funkcioniranja pravosuđa donošenjem novih zakona/izmjena i dopuna zakona iz područja kaznenog zakonodavstva sukladno s europskim standardima. Što uključuje i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, regionalnu suradnju u oduzimanju nezakonite imovine, ostvarivanje temeljnih ljudskih i demokratskih prava te vladavinu prava.

Neka bolja vremena…

Bh. hrvati, s Draganom Čovićem na čelu, pa onda, dakako, i aktualna premijerka Krišto veliki su optimisti glede europske perspektive. Koliko me sjećanje služi, baš je iz hrvatskih redova plasirana teza kako za Bosnu i Hercegovinu Europska unija nema alternativu. Nije li, ipak, u trenutačnim okolnostima (malo…) deplasirana? Kad bi nam se, naime, mogli smilovati u Bruxellesu, nakon što su netom procijenili kako su Ukrajina i Moldavija europskije od nas? I, može li se uopće takvo što prognozirati u ova nesigurna vremena?

Kada je, naime, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Čović sredinom veljače 2016. predao, u ime BiH, zahtjev za članstvo u EU šefu nizozemske diplomacije Bertu Kendersu, Europa je (sigurno) bila bolje mjesto negoli je to danas. O čemu na svoj, dakako nesuptilan, način govori i Dodik koji je, vidjeli smo, na početku svojom neprestanom galamom, ipak, ishodio da Banja Luka kontrolira granicu kojoj gravitira RS, pa, eto, više ne navješćuje kako će se Unija raspasti prije no što BiH pripuste u nju.

A koliko je europski put – dalek, svjedoči „slučaj Srbija“, koja se prije deset godina obvezala završiti nužne pripreme za članstvo do 2018. Za to vrijeme otvorena su 22 pregovaračka poglavlja, a zatvorena samo dva. Posljednji pregovarački klaster Beograd je otvorio u prosincu 2021. A ne treba zaboraviti kako je Hrvatska, država koja je posljednja utekla sa Zapadnog Balkana, čitavo desetljeće, kao niti jedna zemlja prije nje, ispunjavala sve teže i teže uvjete dok joj se 2013. konačno nisu otvorila europska vrata. Kako je to zapravo izgledalo, možda najbolje ilustriraju riječi Putinova glasnogovornika Dmitrija Peskova u aktualnom slučaju ukrajinske europerspektive – mrkva vezana ispred kolica. A i batina je, dodao bih, uvijek negdje blizu.

Tako da je potpuno promašeno prizivati ona vremena kada je (makar) dio članica bio čak i za to da se Bosna i Hercegovina primi preko reda u Uniju. Nije, dakako, realno to što su Ukrajina i Moldavija ispred nas, ali je naprosto tako. Zato poruka našim dužnosnicima: radite na reformama, ali ne govorite kako EU nema alternativu. Samo, naime, zrak nema alternativu…