Obitelj na dlanu

Je li matematička ujedno i pravedna podjela?


Dužnost je roditelja da pomognu onomu od djece kojem je pomoć iz opravdanih razloga potrebnija, a ne da samo matematički dijele na svu djecu jednako ono što imaju.

Piše: Danijela Blažeka

Imao neki čovjek tri sina... Ne, nije bajka iz prošlosti, nego priča iz života u ovo naše suvremeno doba. Dakle, najstariji sin oženio se djevojkom bez miraza, iz jedne vrlo siromašne ali poštene obitelji, i zasnovao s njom obitelj s više djece. Supruga mu je ostala kućanica i brinula o djeci, a obitelj je živjela od njegovih primanja. Uz puno izdvajanja najstariji sin i supruga kupili su nevelik stan za svoju obitelj (jer za veći nisu imali novaca) i živjeli sa svojom djecom pomalo stisnuto u njemu.

   Srednji  i najmlađi sin oženili su se djevojkama iz imućnih obitelji koje su im donijele lijep miraz u brak. Imali su svaki po jedno dijete, a supruge su im bile zaposlene i donosile su i svoju plaću u kuću. I oni su kupili stanove za svoje obitelji, veće od onoga najstarijeg sina jer su i imali više novca za to i u njima su živjeli kao tročlane obitelji.

Pravedna podjela?

   Nakon nekog vremena roditelji su odlučili podijeliti svoju imovinu sinovima. Svakomu su dali jednako. Tako je isto dobio sin koji je imao više djece i čija je višečlana obitelj živjela od samo njegovih primanja, kao i sinovi koji su imali svaki po jedno dijete, a dvije plaće u kući.

   Jesu li učinili ispravno?

   Na ovo pitanje moguća su dva odgovora.

   Prvi je odgovor ovaj: Da, učinili su ispravno. Roditelji su imali tri sina i svakomu su dali jednako, a stvar je sinova koga su oženili, koliko su djece imali/odlučili imati i kako su si uredili živote. Njihove obitelji i životne odluke u potpunosti su njihova stvar.

   Drugi odgovor glasi: Ne, nisu učinili ispravno. Njihovi sinovi očigledno ne žive istim standardom, najstariji živi najskromnije, i to ne zato što je lijenčina i ne radi, nego zato što ima više djece i suprugu koja zbog toga nema primanja (a i iz siromašne je obitelji koja joj nije mogla pomoći pri udaji), a i više djece treba više od jednog, pa se i ta jedna plaća u obitelji kod njega dijeli na više članova. Dužnost je roditelja da pomognu onomu od djece kojem je pomoć iz opravdanih razloga potrebnija, a ne da samo matematički dijele na svu djecu jednako ono što imaju.

Kršćanski i odgovor „svijeta“

   Prvi je odgovor onaj koji bi dala većina ljudi kod nas. I to je odgovor „svijeta“. Po njemu, obitelj i način života osobna su stvar svakog pojedinca, a roditelj treba svakomu dati jednako, bez obzira na različitost životnih okolnosti svoje djece.

   Drugi je odgovor onaj koji je, po mome mišljenju, kršćanski. Roditelju nije svejedno u kakvim mu okolnostima djeca žive i on pomaže svakome onoliko koliko smatra da mu je potrebno - i to ne jednako, nego različito jer su i njihove životne okolnosti, premda su braća, različite.

   Što se dogodilo u prvom slučaju jednake raspodjele nasljedstva? Najstariji sin s velikom je zahvalnošću primio dar roditelja. Njemu je on puno značio. Srednjem i najmlađem sinu roditeljski je dar bio tek ne baš naročito velik dodatak njihovim ionako solidnim primanjima i samo se „utopio“ u njima.

   U drugom slučaju srednji i najmlađi sin naljutili su se na roditelje jer su „postupili nepravedno“ i jednomu od djece dali više. Nije im bilo važno što je za njih ta svota koju bi dobili minorna, a što je njihovu bratu puno značila – smatrali su da je on sam „kriv“ što se oženio djevojkom iz siromašne obitelji i još odlučio imati više djece s njom, da i ne govorimo kako njihove žene „rade“ dok je njegova žena „kod kuće“.

Načelo „radnika posljednjeg sata“

   U nekom boljem svijetu srednji i najmlađi brat bili bi zadovoljni što je njihov najstariji brat dobio više od roditelja i što su se zbog toga životni uvjeti i njega i njegove obitelji popravili.

   A možda bi se sjetili i prispodobe o radnicima u vinogradu koji su svi na kraju dana dobili jednako, iako su neki došli rano ujutro i radili cijeloga dana, dok su drugi došli tek poslijepodne i radili samo sat-dva. Kršćanska je poruka te prispodobe ova: Nije primjerena plaća koja odgovara satima rada, nego ona koju radnik treba da bi prehranio sebe i svoju obitelj. Nije pravednost dati radnicima prema tomu kada je tko počeo raditi, nego je pravednost dati tako da na kraju dana svi imaju pred sobom na stolu jednako punu zdjelu.

   Netko će reći da ovo vuče na komunizam... no, uistinu je riječ o duboko kršćanskom načelu. U slučaju ove trojice sinova i njihovih životnih (obiteljskih) odabira tim i više.

   Vrijedi o ovomu razmisliti: Je li pravedan roditelj koji dijeli jednako u nejednakom životnim uvjetima – ili je pravedan onaj koji dijeli u skladu s nejednakim životnim uvjetima svoje djece, nastojeći im ih što je moguće više izjednačiti?