Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Brojni su mediji, dakako, analizirali 23-minutni inauguralni nastup američkog predsjednika Joea Bidena, a neki su - kad je, srećom valjda, sve dobro prošlo - konstatirali kako je taj vremešni demokrat uspio govor izgurati do kraja, bez gotovo ikakvih padova (koncentracije). Štoviše, jedan se komentator Hrvatske televizije oduševio što se najstariji predsjednik u američkoj povijesti niti jedanput nije izgubio u mislima.

Strah je, doduše, bio opravdan jer je nasljednik Donalda Trumpa svojedobno sam priznao kako (povremeno) ima problema sa samopouzdanjem. Tko će znati, možda mu je pomoglo i to što je govorio pred samo tisuću (pomno) odabranih i uz vijorenje tisuća američkih zastava. A ruke mu je svakako dala i činjenica da je njegov nastup osiguravalo gotovo 25 000 naoružanih pripadnika Nacionalne garde, koji su kružili Washingtonom još od napada na Kongres. Uz opasku, svaki od njih prošao je sigurnosnu provjeru. Što je sigurno, sigurno je!

Mali vremeplov

Holivudski je to predložak, nema nikakve dvojbe, za kakvu skoru ekranizaciju koja bi, eventualno, počinjala trenutkom kada Biden stavlja ruku na Bibliju koja ga prati u njegovoj 50 godina dugoj političkoj karijeri. Sveta knjiga - s keltskim križem - u njegovoj je obitelji, irskog podrijetla, od 1893., a koristio ju je i dok je prisezao kao senator i potpredsjednik u dvama mandatima Baracka Obame, objasnio je New York Times podrijetlo i obiteljske Biblije i novog američkog predsjednika, drugog u američkoj povijesti - nakon tragično skončanog Johna F. Kennedyja - katolika u Bijeloj kući. A, dakle, obojica još i irskih korijena!

Jasno, jer takva je prigoda, ni govornik nije propustio vratiti se u prošlost, što bližu što dalju. "Samo nekoliko ljudi u povijesti naše nacije suočilo se s većim teškoćama od ovog našeg vremena", kazao je vrativši se u doba Abrahama Lincolna i Franklina Roosevelta – republikanca i demokrata, i njihovo povijesno breme. Naglašavajući napose kako Amerika treba jedinstvo da bi prošla kroz ovo teško razdoblje. Uz to, ponudio je nadu referirajući se na poznati slogan Baracka Obame Hope, i rekao da treba okrenuti leđa strahu. „...Jer, jedinstvom će Amerika“, kazao je, „pobijediti bijes, ogorčenost i mržnju, ekstremizam, bezakonje, nasilje, bolest, nezaposlenost i gubitak nade”.

Ime mu se ne spomenulo!

Nije, nabrajajući sva ta zla koja su, drži eto, snašla Ameriku u prošle četiri godine, spomenuo svoga predšasnika. Ali svim nazočnima - jer, rekosmo, pomno su birani - bilo je jasno na koga misli.

Razočarani su, međutim, ostali oni koji su očekivali kako će Biden značajan dio svoje promocije posvetiti vanjskoj politici. Međutim... "Ovo je moja poruka onima izvan naših granica. Amerika je bila testirana i mi smo nakon toga izišli jači. Obnovit ćemo svoje saveze i ponovno se angažirati na globalnoj razini. Vodit ćemo, ne samo primjerom svoje snage, već snagom svog primjera. Bit ćemo snažan i pouzdan partner za mir, napredak i sigurnost", i to je, manje-više, sve što je kazao o vanjskoj politici. Ali - nakon Trumpa - Bruxellesu malo za sreću treba. Tako je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel žurno predložio novoizabranom američkom predsjedniku novi temeljni ugovor u odnosima EU-a i SAD-a, a promjenu na čelu Sjedinjenih Država predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nazvala je novom zorom u međusobnim odnosima, poručujući kako je Europa spremna za novi početak. Biden im je, istina neizravno, odgovorio na svom prvom predsjedničkom twittu: "Nema vremena za gubljenje u rješavanju kriza s kojima smo suočeni."

I dok je Joe tvitao, pristizale su i brojne čestitke iz regije koja je, koliko me sjećanje služi, baš u SAD-u krštena u "zapadni Balkan". Bošnjački član kolektivnog bh. rukovodstva Šefik Džaferović ne dvoji kako će "prijateljski i partnerski odnosi BiH i SAD-a biti dodatno osnaženi u obostranom interesu". Dok je drugi bošnjački član Željko Komšić siguran kako će Biden ponovno biti predvodnik pozitivnih promjena na međunarodnoj sceni te kako će BiH imati velikog, dokazanog prijatelja. A, valjda, slijedom toga prijateljstva, šefica bh. diplomacije Bisera Turković poslala je, pa gotovo, intimnu čestitku: "Čestitamo, dragi predsjedniče Biden, Bosna i Hercegovina vam želi svaki uspjeh u vođenju američkog naroda. Uvijek ste bili pravi prijatelj Bosne i Hercegovine tijekom svog života i radujemo se suradnji s vama u godinama koje dolaze." Primjećujete, naravno, da se jedini nebošnjački član troglavog bh. vrha Milorad Dodik nije oglasio. Laktaški je lola čestitao Trumpu i za njega su tim činom američki izbori završeni.

Balkan: Dobro doš'o, predsjedniče!

No, svaka čast svim (našim...) čestitarima, ali ne može na brdovitom Balkanu nitko s Aleksandrom Vučićem koji je na sajtu predsjednika Srbije podsjetio i kako se ove godine navršava 140 ljeta od uspostavljanja diplomatskih odnosa Srbije i SAD-a. Sugerirajući - možda?! - kako se Biden sjeća toga nadnevka... kao svjedok. Ipak, gleda Vučić i u budućnost.

"... Dopustite da Vam uputim poziv da, sada kao predsjednik SAD-a, posjetite Srbiju, s nadom da Vam je prethodni boravak 2016. ostao u lijepom sjećanju i da je želja za bogatijim srpsko-američkim vezama obostrana", napisao je beogradski čestitar. Ne sumnjam ni trenutak da će „prijatelj Joe“ potrčati u Beograd. Kako ne bi (?!), pa Vučić je odmah poslije prošlogodišnjih izbora, dok su se još brojali glasovi, čestitao – Trumpu! Eh, sad... možda sad zove novog američkog predsjednika da mu (pošteno) vrati ključ od Bijele kuće, što mu ga je darovao „prijatelj Donald“? Iako je, sukladno najavljenim velikim promjenama, realno očekivati da je Biden (već) promijenio bravu.

Zanimljivo je, međutim, da je u priličan sevdah (u)pao i Zoran Milanović koga živopisna, doduše, hrvatska ljevica u posljednje vrijeme zove hrvatskim Trumpom. Čestitajući na Facebooku Bidenu odmah nakon inauguracije, hrvatski je predsjednik napisao kako mu je drago da „vjera u svjetlo na kraju tunela ipak pobjeđuje tamu“. Crvenu nit nije spominjao. Sigurno je još traži!

Znam(o), dakako, da u Americi nema mjesta za gubitnike. (Uostalom, i po ovoj se regiji pjeva "Svijet voli pobjednike".) No, iznad Bidena se nadvila realna opasnost da mu odlazeći predsjednik ukrade show. Zapravo, razdoblje od 3. studenoga prošle godine, kada su Amerikanci glasovali, pa do, evo, prisege novoizabranog predsjednika prošlo je u znaku – poraženoga. O huliganskom napadu na Kongres dosta je kazano. Mada, ta priča nije dokraja ispričana. Baš kao što ni ex-predsjednik neće ili, makar, neće lako, postati stara priča. A kako bi i bio kada mu je prošloga studenoga glas dalo više od 70 milijuna Amerikanaca.

Trump: Vidimo se!

Napuštajući Bijelu kuću, ne čekajući nove stanare, Trump je rekao kako se nada da ovaj oproštaj ne znači zbogom. U kontekstu čega Wall Street Journal tvrdi da je proteklih dana Trump razgovarao s nekoliko pomoćnika i bliskih ljudi te im povjerio kako kani formirati novu partiju i nazvati je Patriotska stranka. Istina, treće stranke, treće opcije nikada u Americi nisu bile u stanju osigurati dovoljan broj poklonika kako bi igrale važnu ulogu u nacionalnim izborima. Zapravo, ova se „ekskluziva“ više doima kao špekulacija. Bivši američki predsjednik ima, naime, i dalje snažnu potporu unutar republikanaca. Usprkos čak i tomu što su mu neki, uključujući i čelnika većine u Senatu Mitcha McConnellija, okrenuli leđa nakon desanta na Kongres.

Valja pri tomu kazati kako je Trumpa, u biti, prihvatio samo mali dio ekstremne desnice. Poklonici su mu većinom ljudi tradicionalnih, konzervativnih shvaćanja i načina života. A oni (nekritični) koji ga žele pamtiti samo po „kristalnoj noći“ 6. siječnja 2021., a ne, primjerice, po tomu što – za razliku od Obame i Busha Jr. – nije odveo SAD u rat, zaboravljaju i kako nije izazivao razdore, već je samo ukazao na vrlo duboke vrijednosne rascjepe u američkom društvu. Za Ameriku, ili preciznije (onu) Bidenovu Ameriku, vrijedi podsjetiti na riječi Barcka Obame koji je svojedobno kazao kako je Biden za 46 godina napravio više nego što neki ne bi ni u 146. Međutim, nema taj 78-godišnjak (više) puno vremena.

Amerikanac je Amerikancu - vuk

Odnos preostalog vremena i problema koji su pred njim, u obrnutoj su proporciji. Što je nedavno u Jutarnjem listu detektirao i bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery: „Za početak moramo prihvatiti činjenicu da je naš sustav slomljen ili barem u procesu slamanja. Odavno su skončali dani kada smo mi Amerikanci mogli biti ponosni na našu demokraciju i gledati s visine na druge. Umjesto toga, mi sada moramo spoznati da je naša demokracija u Americi zapala u stvarne probleme i moramo se dobro potruditi da je spasimo.“

Uz to, novo poslijeizborno istraživanje koje je proveo CBS potvrđuje kako 54% ispitanika smatra da su najveća prijetnja američkom načinu života – Amerikanci. A čak 51% anketiranih izjavilo je kako očekuje da će biti još više političkog nasilja u zemlji.

Dobro došao, predsjedniče Biden!