Kad zapravo počinje život?!


U Sarajevu je još 1975. napisana pjesma Bacila je sve niz rijeku koja će postati zaštitnim znakom legendarnih Indexa. Malotko je onda, jer pobačaj je bio tabu-tema, i znao što je „pjesnik htio reći“. A naglasak je na „život je jedan ona bacila“.

Piše: Josip Vričko

Dio hrvatskoga tiska napravio je čitavu misteriju u svezi sa sastavom povjerenstva koje ima zadatak napraviti neku vrstu platforme za izradu zakona o pobačaju. Istina, i ministar zdravstva Milan Kujundžić snosi dio odgovornosti jer je, unatoč brojnim upitima novinara, „odgađao“ odgovor. Baš kao da nešto krije. Na kraju imena su, ipak, objavljena – a tisak, uglavnom, dakako, slijeva, koji podupire prekid trudnoće, neke je od članova povjerenstva žurno stigmatizirao „atributima“ poput „blizak je udruzi U ime obitelji“, ili pak „ravnatelj je KB-a Sveti Duh gdje pobačaja nema jer su svi ginekolozi u prizivu savjesti“. Slijedom čega je ovaj popis poprimio odlike tjeralice.

Glede priziva savjesti, vrlo je indikativan događaj iz Hrvatske s kraja studenoga ove godine. Ljekarnica iz Čelina odbila je djevojci prodati kontracepcijske pilule pozivajući se na priziv savjesti. Slučaj je prijavljen Povjerenstvu za etiku i deontologiju Hrvatske ljekarničke komore koje je donijelo odluku da ljekarnica nije prekršila Kodeks ljekarničke etike i deontologije. Odluka je donesena temeljem zaprimljenih izjava same pacijentice, prozvane magistre i voditeljice ljekarne.

Zigota – On ili Ona u malom

U obzir su uzete sve okolnosti te zaključeno kako nije bilo ugroze zdravlja i života, a pacijentici je lijek u istoj ljekarni izdan sutradan. Konstatirano je kako se ljekarnica opravdano pozvala na članak koji kaže: „Magistar farmacije ima pravo priziva savjesti samo ako time ne dovodi u opasnost zdravlje i život bolesnika.“

A kada je riječ o zakonu o pobačaju, temeljno je zapravo pitanje, ili ovisi iz koje se pozicije na ovu temu gleda, dvojba: Kad počinje život? Biologija nas uči da život novog ljudskog bića nastaje u trenutku oplodnje, odnosno sjedinjavanjem spermatozoida muškarca i jajašca žene. Sjedinjenje 23 muška i 23 ženska kromosoma stvara novu stanicu od 46 kromosoma. Ta stanica nazvana je zigota. Ona u sebi sadržava novi genetski kodeks koji proizvodi jedinku različitu od oca i majke i od svake druge osobe na svijetu. To se događa od 12 do 18 sati nakon spolnog odnosa. S biološkog stajališta gledano, zigota nije nipošto neko neosobno biće, nego je to On ili Ona – u malom. Jer njegova jedna stanica je muška ili ženska. On ili Ona je već, dakle, novo ljudsko biće jedinstveno i potpuno.

Jedinstveno, jer nikada nije postojalo u prošlosti niti će ikada postojati u budućnosti njemu istovjetno biće. A potpuno, jer genetski kod (genotip) zigote sadrži podatke o svim odlikama novog ljudskog bića: stas, boju očiju, kose, kože… Genotip je utvrđen u trenutku začeća i ostat će na snazi kroz čitav život nove jedinke. Ili, kako bi kazao embriolog Keith Moore: „Svatko je od nas započeo život u jednoj jedinoj jednostaničnoj zigoti.“

Pa, iako su ovi argumenti jaki, u, primjerice, Hrvatskoj zakon o pobačaju vjerojatno neće biti donesen ni u veljači iduće godine, što je rok koji je odredio Ustavni sud. Ministru Kujundžiću se, međutim, ne žuri. Vjeruje, naime, kako treba donijeti zakon kojim će se postići da bude manje pobačaja, ali i da ne bude nikakvih zabrana. Pa se onda često citira njegova, moglo bi se kazati, „diplomatska“ izjava: „Osobno sam protiv abortusa, ali zabranama se ništa neće postići.“ Tako nije otkrio do kraja svoj položaj usred procesa koji izaziva goleme prijepore u Hrvatskoj. A kakva je situacija u Bosni i Hercegovini?

Trudnica ne čini kazneno djelo

Pravni status pobačaja uređen je zakonom iz 2008. godine, a obavlja se na zahtjev tijekom prvih deset tjedana trudnoće. Između 10 i 20 tjedana starosti ljudskog ploda pobačaj mora odobriti povjerenstvo, a obavlja se kada su život ili zdravlje žene ugroženi, ako ljudski plod ima ozbiljan poremećaj, kada trudnoća proizlazi iz zločina i zbog psihosocijalnih razloga. Nakon 20 tjedana starosti ljudskog ploda pobačaj se obavlja samo da se spasi život ili zdravlje žene. Uz to, treba kazati i kako su samo osobe koje obavljaju ilegalne pobačaje kazneno kažnjive, a nikada trudnice. Od 2011. stopa pobačaja je gotovo uvijek 1,4 pobačaja na 1 000 žena u dobi od 15 do 44 godine, što je među najmanjima u Europi. U posljednje vrijeme, međutim, posebnu zabrinutost izaziva sve veći broj pobačaja među adolescentima, koji se obavljaju po privatnim klinikama, pa zapravo i nije moguće znati njihov točan broj.

I liječnici u BiH imaju pravo na priziv savjesti. Budući da je hipotetski moguće da se u jednoj bolnici svi liječnici pozovu na ovo svoje pravo, zakonodavac nalaže da bolnica u tom slučaju mora osigurati da se obavi prekid trudnoće. Istina, takvi slučajevi nisu zabilježeni, tako da i ne možemo znati kako bi se bolnica snašla u takvoj, delikatnoj situaciji. Problem prekida trudnoće u nas se može promatrati u kontekstu trenda negativnog prirodnog prirasta koji se bilježi od 2012. BiH gubi 12 500 ljudi od ukupnog broja stanovnika svake godine, što svjedoči o eskalaciji bijele kuge na ovim prostorima. Najveći razlozi su, pokazale su analize, loša socio-ekonomska situacija i, jasno, porast broja pobačaja.

Pobačaj je, inače, ovdje, više-manje tabu-tema. Veliki broj ljudi smatra ga ubojstvom, dok pak drugi abortus spuštaju na razinu „najgore kontracepcijske metode“. Nedavno je za jedan sarajevski portal svoja iskustva prenio zenički ginekolog Hasan Karahasan. „Danas imamo privatne ordinacije zbog čega nije moguće znati stvarni broj pobačaja. Prije rata smo, primjerice, mogli precizno utvrditi broj pobačaja. Iz toga vremena je ostao podatak kako je na jedan porođaj dolazio i jedan pobačaj. A jedna je osoba godišnje znala prekinuti i po dvije-tri trudnoće“, kaže dr. Karahasan.

Situacija u Mostaru, Hercegovini općenito bitno je, međutim, drugačija u odnosu na mnoge druge sredine u BiH, pa i u regiji. Tako voditeljica Odjela za ginekologiju i poroditeljstvo SKB-a Mostar dr. Vajdana Tomić svjedoči u Večernjem listu kako svi liječnici u toj klinici koriste pravo na priziv savjesti kada je riječ o obavljanju pobačaja. „S druge strane, kada bi pacijentica tražila da obavi prekid trudnoće, mi bismo po zakonu morali osigurati da se zahvat provede. Ipak, do sada nismo imali takvih slučajeva“, tvrdi dr. Tomić uz opasku da pacijentice dolaze, raspituju se mogu li prekinuti trudnoću, ali još nije zabilježeno da je netko inzistirao da se prekid i obavi. Pa, ipak, abortusi se događaju. Vjeruje se pritom kako su privatne klinike „slaba karika“. No Hercegovina je i tu, reklo bi se, iznimka. Nema, zapravo, liječnika koji ne koristi pravo na priziv savjesti. Službeno…

Zanimljivo, još u vrijeme kada se pobačaj nije stavljao u današnji kontekst (često pritom i politiziran), nastali su najdirljiviji stihovi grupe Indexi: pjesma Bacila je sve niz rijeku koja je, uz Plimu, zaštitni znak ove legendarne sarajevske grupe. Riječ je o velikoj ljubavi Davorina Popovića i jedne sarajevske studentice.

Tužna ljubavna priča

Zaljubljeni par se trebao vjenčati, ali mlada je Sarajka naprosto nestala. Prije toga imala je abortus i, doznalo se kasnije, otišla u Ameriku. Davorin je tu svoju tužnu ljubavnu priču ispripovijedao Kemalu Montenu koji je napisao:

 Nosila je našu ljubav

 našu sreću, prvi cvijet

 bacila je sve niz rijeku

 i pošla u drugi svijet…

 … Nek' čuje bol u pjesmi

 koju pjevam njoj samo njoj

 zauvijek neka nosi na srcu znak

 život je jedan ona bacila.

Pjesma je nastala 1975. I malotko je prepoznao što je „pjesnik htio reći“. A naglasak je na „život je jedan ona bacila“!

 

Papa Franjo i djeca

Papa Franjo jednom je prigodom primajući predstavnike obiteljskih udruga u Vatikanu, napomenuo kako je čuo da je postalo moderno, ili barem uobičajeno, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili ima neki nedostatak, a prvi je izbor riješiti ga se. Naglasio je pritom kako je riječ o ubojstvu. „Radimo ono što su radili nacisti kako bi održali čistoću rase, samo u 'rukavicama'“, rekao je Papa te se zapitao: „Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: 'Rodit će se s anomalijom, riješit ćemo ga se.' A djeca su danas najveći dar, čak i onda kada su bolesna. Moraju biti primljena onakva kakva dolaze i kakve ih je Bog poslao.“