Koliko je jezika Isus poznavao?


Na kojem je jeziku Isus razgovarao s Pilatom ili vodio rasprave s farizejima i svećeničkim glavarima? Kojim je jezikom propovijedao Radosnu vijest? Samo su neka od pitanja na koje bibličari pokušavaju odgovoriti.

Ilustracija: Scena iz filma

Ilustracija: Scena iz filma "Pasija" u kojoj Pilat pita svjetinu koga žele da oslobodi Isusa ili Barabu?

Priredio: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Vazmeno trodnevlje je privilegirani dio liturgijske godine kada većina vjernika više nego inače sluša ili čita Riječ Božju, razmišlja o posljednjim satima Isusova života, u sjećanju ima posljednje Isusove riječi… Upravo je to ponukalo novinara talijanskog Avvenirea, Mimma Muola, istražiti koliko je jezika Isus poznavao?

Četiri moguća jezika

Prije same analize dijelova evanđelja koja donose neke naznake koje mogu pomoći u traženju odgovora potrebno je vratiti se 2000 godina unatrag u vrijeme Isusova javna djelovanja u Svetoj Zemlji. Tada su u Palestini u opticaju bila četiri jezika: hebrejski, aramejski, latinski i grčki. Službeni, ali i slabo rasprostranjen, bio je latinski. Njime se uglavnom služio ograničeni broj javnih službenika Rimskoga Carstva pod čijom okupacijom je bila i Sveta Zemlja. Hebrejski je bio jezik vjerskoga kulta, koristio se u sinagogama gdje se čitala Tora, ali su ga upotrebljavali i farizeji, pismoznanci i svećenički glavari kao najugledniji među Židovima. Aramejski je bio jezik svakodnevnice kojega je narod usvojio nakon povratka iz babilonskog sužanjstva u šestom stoljeću prije Krista. S tim da su hebrejski i aramejski bili semitski tako da neki aramejski smatraju samo dijalektom. U konačnici grčki je bio „svjetski jezik“, nešto kao danas engleski, koji se govorio i koristio posvuda posebno u trgovini.

Aramejski – jezik svakodnevnice

Između ta četiri jezika izvjesno je kako je Isus za propovijedanje i za razgovore s učenicima koristio aramejski. Rinaldo Fabris u svojoj knjizi Isus Nazarećanin podsjeća kako postoji najmanje 20 odlomaka u evanđeljima, koji su napisani na grčkom, koji potvrđuju uporabu aramejskih riječi ili izraza. Samo u događajima iz Velikog tjedna Isus u Getzemanskom vrtu izgovara riječ Abba (Oče ili Tata); na križu kao posljednje riječi prema evanđelistima Marku i Mateju Isus je izustio rečenicu:Eloi Eloi lemà sabachtani“ („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?). Zatim toponim Golgota, kao mjesto Isusova raspeća i smrti u prijevodu znači „lubanjsko mjesto“. Nadalje Marija Magdalena na uskrsno jutro Isusa oslovljava aramejskim izrazom rabbunì što će reći Učitelju moj.

Uostalom sasvim je prirodno da je Isus najčešće koristio aramejski jer je odrastao u Nazaretu. Odgajan je u skromnoj galilejskoj obitelji u mjestu koje je tada imalo nekoliko stotina stanovnika. Stoga se gotovo sa sigurnošću može zaključiti kako mu je maternji jezik bio aramejski koji se tada govorio na području njegova odrastanja. Između ostaloga i samog Sv. Petra je otkrio njegov govor (usp. Mt 26,73) zbog karakterističnog naglaska.

Upotreba jezika svakodnevnice u navještaju Radosne vijesti govori kako je cilj Isusova djelovanja bio doći do svake osobe, posebno do malenih. Time je želio biti razumljiv svojim povijesnim slušateljima. Osim što je u prispodobama koristio slike iz života i izbor samog jezika govori u prilog tomu.

Hebrejski – jezik sinagoge

Ostaje neizvjesno je li Isus koristio neki drugi jezik, prije svega hebrejski i grčki. Postoje određene indicije da ih je mogao poznavati. Posebno se to odnosi na hebrejski koji se tada koristio uglavnom u sinagogi, a evanđelja govore kako je Isus posjećivao sinagoge, čak i početak njegova javnog djelovanja počinje kada čita odlomak knjige proroka Izaije (usp. Lk 4,16). Zanimljiva je anegdota prigodom posjeta pape Franje Svetoj Zemlji iz 2014. Tada mu je izraelski premijer Benjamin Netanyahu kazao: „Isus je živio ovdje, govorio je hebrejski.“ Na što mu je Sveti Otac odgovorio: „Aramejski.“ Međutim, Netanyahu je pojasnio na što je mislio: „Govorio je aramejski, ali je poznavao hebrejski jer je čitao Pismo.“

Stručnjaci za Bibliju nemaju ujednačen stav kada je u pitanje Isusovo poznavanje hebrejskog, ali dio bibličara, kao na primjer Stefano Tarocchi, smatraju da se mogao služiti hebrejskim kada je situacija to od njega tražila kao na primjer u teološkim raspravama s farizejima, pismoznancima i svećeničkim glavarima.

Kada je u pitanju grčki jezik neki bibličari su tvrdili da je Isus mogao djelomično poznavati engleski svoga vremena. Takvu teoriju su potkrijepili činjenicom da se Nazaret nalazio u blizini Sepphorisa, glavnog grada tetrarhije Heroda Antipe i Tiberijade, trgovačkog središta u kojega su često dolazili i grčki trgovci. No, malo je vjerojatno da je Isus učio i govorio grčki prema većini bibličara među kojima je i već spomenuti Fabris.

Razgovor s Pilatom

Dosta nedoumica postoji i kada je u pitanju dijalog Pilata i Isusa na njegovu suđenju. Kao rimski namjesnik Pilat je sigurno govorio latinski, ali i grčki. Mala je vjerojatnoća da se Isus služio tim jezicima. Međutim, iako evanđelja to ne spominju izričito, postoji teorija po kojoj je suđenje vođeno uz pomoć prevoditelja. Zagovaratelji toga smatraju da Pilat nije poznavao aramejski, ali zasigurno mu Isusov slučaj nije bio prvi u karijeri tako da nije isključena mogućnost postojanja prevoditelja, a da je samim evanđelistima taj detalj bio suvišan.

Grčki – jezik evangelizacije

Sigurno je jedino da je grčki postao jezik evangelizacije. Pri tomu najvažniju ulogu imao je Sv. Pavao koji je i napisao najstarije dijelove Novoga zavjeta. On je upotrebljavao grčki u svome propovijedanju, dakle onaj jezik koji je bio najrasprostranjeniji u tome vremenu i kojega je mogao razumjeti najveći broj ljudi. Tako da je cijeli Novi zavjet napisan engleskim toga vremena čime dolazimo do zaključka kako je grčki postao najvažniji jezik u „drugoj fazi“ propovijedanja Kraljevstva nebeskog.

Iako postoje brojne nedoumice te se sa sigurnošću ne može tvrditi koje je i koliko je jezika Isus za vrijeme svoga boravka na Zemlji poznavao i koristio, osim aramejskog progovorio je jezikom Križa, a to je univerzalni jezik ljubavi prema Bogu i čovjeku, kojega bez prevoditelja može razumjeti svaki čovjek.